Ошишани јеж

ISPOD KROVA NAD GLAVOM

t_ DIJALOG U OBLIKU DVA MONOLOGA, SA NARAVOUCENIJEM NA KRAJU

Stanarev monolog: Ama, šta ti mene. čovječe božji, napadaš?.. Sta se miješaš u moje lične, prifatne stvari? Je !■ plaćam kiriju? Plačam! Je l’ imam rješenje za stan od rejona? Imam. Pa šta ’oćeš ti, burazeru, od mene? Znaš li ti, da je neprikosnovenost stana zakonom zagarantovana?.. Đavola znaš.... Da znaš, ne bi me napadao u mom rođenom stanu. Moja kuća moj dućan... Kome ’oču ja ga dam. Jakako. Ovo je, moja kuća, i ja mogu u njoj da radim šta ’oću, mogu đa dubim na glavi tebe se to ništa ne tiče. Sta kažeš? Nije moja kuča, nego je državna? Pa ti, brajko, ne znaš gdje živiš... D žavna, to znači narodna, a narod ko je taj narod?.. Ja sam, brajko, taj narod, ako ’oćeš da znaš. E, pa tako. Znači, ova kuća je moja. Ja ovdje komandujem... Sta? Sta bi još htio, je 1’ ‘oćeš da ti rapcrt podnosim? Zašto su pločice u kujni porazbijane? Ko to zna sigumo ovi moji cjepkaju drva. Pa gdje će, nego u kujni? Neće valjda u sobi? Tu, kod šporeta je najzogdnije: uzmeš sikiricu pa čas posla: taptap-tap, gotova potpala. U podmmu da cjepkam? Jes’, kad bi se tamo nešto vidjelo; što ne uvedeš elektriku ja i onako sve prste pogorim sa šibice dokle na brzinu nakupim korpu za drva. Ama samo da mi je đa znam koja se to budala sjetila da meće pločice u kujnu, ali šta da radimo mora da se trpi. Za lavabo pitaš? Razbio se. Nego to ništa, dobro mi dijete vrat ne slomi, a za lavabo kolaj rabota! Popelo se dijete, taman sjelo na lavabo đa opere nogice, kad ono tras! Ode i dijete

i lavabo, sve uđavola... Fušerski napravljeno, vidi se. Vrata_ veliš, oguljena? I šta još? Odakle ove silne fleke po parket? I šta bi još imao da kažeš? Porazbijani džamovi na staklenim vratima? E, moj brajko, mlad si ti meni da popuješ. Oguljena vrata pa šta? Nisu valjda svete časne dveri oltarske... nije to ništa. A za fleke po parketu, to nije ništa, to je, što se kaže, spolja. Ona je od mastila: razbilo dijete flašicu, a ovo oko furune, to je od žiške što ispadnu. desi se to, a one druge, ko to zna: razgaziš slučajno parče slanine što ti padne ili tako nešto ama fleka se začas napravi, to je bar lako. A za džamove polupala djeca. Jure se, pa lupaju, a i promaja, oće da lupne. Ama to bi uopšte trebalo da se zabrani, ta staklena vrata... Nego, ček, kad smo počeli već da se preslišavamo, da pitam sad ja pa tebe nešto..." Nastojnikov monolog: „Sta? Sto ne radi brava od kapije?.. Gle, molim te!.. Misliš ti da sam ja baš toliko ćaknut? Da vam ustajem iz moje tople perine za dva dinara, po mraku i zimi? A-jak, tako lud baš nisam. Bolje ovako... A što su pukle vodovodne cijevi? Pa valjda zato što se smrzla voda u njima. Sta im ja mogu... A 1 zato se odmah otkravilo... Procurilo je, doduše, malo kroz plafone, ali se brzo osušilo nijedan plafon nije pao, samo su fleke ostale. Basamake, brate, Čistim... Cistim skoro svakog mjeseca... I avliju čistim, kol’ko dospijem, al’ vi svi, brate, bacate đubre gdje ko stigne. pa ne možeš načistiti... I šta si se ti, bratac moj, na mene okomio? Nemam ja sto ruku i sto očiju... U podrumu nema elektrike... pa svakako da nema, kad vi potkra-

date sijalice... De, nemoj odma tako, ne kažem baš ti da si ukr’o, al glavno sijalice nema, pa sad lomite vratove... Lift ne radi pis’o sam izvještaj, al oni tamo ni repom đa ma’nu... Ama, đavo nosi lift, neg mi krov prokišnjava, pa ni za to ne šaljedu klonfera... pendžere ko je polup'o na podrumu ne znam. Ne raogu ja za svakim trčati u podrum..." Ovim je naš „dijalog u obliku dva monologa" ustvari i završen. Stanar i nastojnik, razgovaraju oni i danas i sjutra će,

pa su razgovori bez kraja, ali situacija je jasna; vrijeme je da se da zaključak. Mislim da to nije teško. I stanar i nastojnik ove sorte su; bašibozuci, a bašibozuka treba po čelenci, neka zna da narodna imovina nije pusto maslo... Prima li se ovaj naš prijedlog?.. (Publika skandira: ~Pri-ma se, pri-ma se, pri-ma se!“) Zavesa pada. Jedan glas iz publike: A šta kaže na ovo Uprava stanbenih zgrada? M. M.

Nikola Karić iz Smedereva napravio je automobil od starogr gvožđa...

„ a ima ih koji od novih automobila prave staro gvožđe.

DOVITLJIVI VINOGRADAR

a bi neko prođavao vina mora da ima vinograd, da ga gaji, da bere. Suviše komplikovano za rukovodioca „Granapovog“ podruma Aleksandra Mlhailovića, gdje bi to mogao jedan običan činovnik! Ali zato intuicija poslovnog čovjeka punog samoinicijative odmah pronalazi mogućnosti da sebi život olakša. Granapovi podruml su do podruma njegovog prijatelja Marića, pa se kroz zid lako napravi rupa, I provuče obično gumeno crijevo. Zakoni fizike za pretakanje Iz suda u sud važe i u Granapovim bačvama. I dovitljivi čovjek pretače državno vino i prodaje. Domogao se žovjek i bez svoga vinograda. A kakve bi tek rezultate jedan pravi trgovački talenat dao da ima nečije podrume kraj podruma Narodne banke. Pa da uvuče crijevo direktno u trezore... VRABAC POD KAPOM

Narodna izreka: „Samo se prazan lonac ne pokriva“ neobično je populama među omladinom u Obrenovcu. Držeći se te mudrosti, učenici gimnazije ne skidaju kape ni u pozorištu ni na drugim priredbama.

POČIVAJTE U MIRU!

Skopski 2EGRAP nije, istina, pogrebno, nego željezničko građevinsko preduzeće, ali ipak ima direktne veze sa grobljanskim poslovima. Desetak kamiona i nekoliko drobilica poslije višemjesečne agonije umrlo je u dvorištu Zegrapove bravarskomašinske rađionice. Na ovom nezvaničnom groblju leševi leže nepokopani.

BREM: KAKO ŽIVE ŽIVOTINJE

U Londonu je počela konferencija 16 zemalja pristalica Maršalovog plana. i

AJde, mali moji, naoštrite dobro ražanj da vas što prije pojedem!

Izdaje Savez udruženja novinara FNRJ Uređuje Redakcioni odbor Glavni urednik Bogdan Pešić. Uredništvo; Terazije 31/111 Cekovnl račun 1-906019 Telelon 22-423. Administracija: Terazije 31, međusprat telefon 28-451, Stamparija „Omladina", Voj. Mišića 19.. Telefon 50-924—26, lokal 58, Beograd,