Ошишани јеж

U VOZU I NA STANICI (ma gdje u Jugoslaviji)

Nekad sam za te pare mogao samo đa pljunem, a sada mogu još i da stavim noge na klupu....

Molim vas opomenite ga da ne pljuje! Ništa se ne bojte, poznajem ja njega, zdrav je k’o dren!

Uh. opet sam promašio!

Skloni, momče, to lonče mogu pljunem u njega!

Ne mož’ u čekaonici, ne mož’ na ulici, pa gdje ća onda?.

Mali diktator

Italijanski klerikalci počell su da udaraju poslije izbora u velike bubnjeve. De Gasperi je dao izjavu američkim agencijama, a ministar policije Selba engleskim. Izjave počinju u impozantnom fašitonu s ~ja“ i ~mi“, a obrađuju Musolinijeve teme. Mario Selba se uglavnom osvmuo na opasnost koja prijeti njihovom režimu od onih osam miliona glasača za Demokratski front i iznio kako on zamišlja da tu opasnost suzbije. Selba se nije mučio da izmišlja nešto novo. To mu nije ni bilo potrebno, pošto je Duče jbš prije dvadeset i pet godina razradio istovjetan plan, Selba uvjerava da neće da skrene sa utrvene stazice svoga prethodnika, a ta stazica, uzgred budi rečeno, vodi pravo na milansku pijacu ~Loreto“, gdje su Musolinija strmoglavili.

ZABLUDA

Gradani Milana, koji su poznati kao napredn: proslavljali su prije neki dan trogodišnjicu oslobodenja grada od fafizma. Ali su izvedeni iz zabluđe kada je policija pripucala na masu i izazvila krvoproliče.

SPECIJALISTI

Truman je pomilovao dva nacistička špijuna koja su ranije osuđena na smrt. Spijuni su pomilovani tek pošto su dali riječ da će se vratiti u Njemačku i nastaviti isti posao kod Guderijana.

SLOGA

Ratni zločinac Maraca izabran je za poslanika na listi jedne od neofašističkih stranaka. Zadovoljan rezultatom, Maraca je izjnvio da neće izdati vladin program, pošto ni vlada njega nije izdala.

NEZAČARANI KRUG

Razgovori o Njemačkoj između pretstavnika Amerike, Engleske, Francuske i zemalja ~Beneluksa“, koji su držani u Parizu, nastavljeni su sada u Londonu. Kao iduće mjesto sastanka predviđen je

VaSington, zatim Brisel, pa Amsterdam, i najzad Luksemburg. Ako se ukaže potreba, poCeće se ponovo od Pariza. Razgovori će se nastaviti sve dok ne bude prihvaćen angloamerički prijedlog.

SS-LOGIKA

Ovi Slovenci tvrde da se u Koruškoj ništa nije promijenilo i da je sve ostaio kao i za vrijeme Hitleru. Pa šta hoće, ni oni se nisu ništa promijenili?

SUVIŠNA BEZAZLENOST

Oko pet stotina britanskih građana tražilo je dozvolu da ovog Ijeta posjete Jugoslaviju i Cehoslovačku kao turisti. Vlada je ove molbe odbila, pošto su svi ovi građani izjavili da žele da putuju samo kao turisti.

JAVNA TAJNA

Jedan član engleske vlade priznao je da je „Protokol M“ falsifikat. Ovo priznanje došlo je s malim zakašnjenjem, pošto je „Protokol M“ otkriven kao falsifikat još onog dana kada je objavljen. Pretstavnik vlade nije spomenuo Intelidžens servis, jer je i njegovo učešće u izradi ovoga plana odavno utvrđeno.

PROZOR

~JEŽEVA“ PRICA

OVOH se završio uzbudIjivim pozivom na aktivizaciju svih snaga, do posljednjeg atoma... Neka svako da od sebe i više nego što može, za opšte dobro, za sreću potomstva! Mladi govomik, čije su se ruke kršile u svima zglavkovima i, takoreći, gimnastički dokumentovale cijelo izlaganje, sam je sebe uzbudio u očekivanju odobravanja. A nesvjesnl slušaoci, mjesto da padnu u vatru samoprijegora, mjere nadahnutoga kao nekoga ko je pao s tavana a nije slomio nogu. Neki se nesocijalno mršte, a ima podmuklih elemenata kojima su možda j smiješni današnji napori... Dragomir Mikič, mlađi komercijalista, sio je kao poliven pored reaktiviranog knjigovođe, staroga čika-Vlajka, koji se u cdjeljenju ophodi opšteočinski. Prilikom komešanja između dva govora došapnuo mu je: A zar nisam dobro govorio? Dobro si govorio potvrdi čika-Vlajko. Pa?„ Tek po završetku konferencije nastavljen je razgovor na ulici. Dragomir se trudio đa bude samokritičan, ali i objektivan. Nije neskromno ako konstatuje da ima dobru dikciju, lijepo vezuje rečenice, a i đržanje mu je govorničko, jer se još u gimnaziji isticao u diletantskoj đružini. Vala. jasno izlaže svoje misli i, ako hoćemo, zanimljivo, ali oni se udrvenili pa kao da ga ne razumiju! Slušaj, miađiću, prediožl mu stari koiega da pođemo onim sokakom, trebalc bi nešto da vidiš... Sigumo nisi nikada gledao konferenciju kroz prozor? Kako kroz prozor? Jednostavno: sala za sastanke je u prizemlju, a članovi podružnice ne nalaze za

shodno da bar hartiju stave na okna. I tako prolaznici mogu da učestvuju u njihovim vijećenjima. Znači, sve se čuje. Ništa se ne čuje, dupli prozori, ali se vidi. Sta se vidi?

Vidjećeš. Starac i mladić stigli su do zidina potamnjele kućerine i zauzell busiju pored osvijetIjenog prozora, iza koga se uveliko konferisalo. Osmotrili su slušaoce i govomika, a Dragomir je odmah prislonio uvo da čuje šta govori mladić s razjapljenim čeljustima, Nije potrebno da prisluškuješ upozoravao ga je vodič lako se da prozrijeti o čemu govori. Glcdaj njegovu mimiku... Govomlk je dizao obrve, kezio zube, crtao prstima po zadimljenom vazduhu neobične geometrijske figure. Baš je smiješan! izustio je Dragomir. Zar ne, sada kaže: „Drugovi, treba da shvatimo da... Sva naša pregnuća... U prvom redu i prije svega, htio bih da napomenem da, ukoliko... ■Ta mislim, što se tiče... Najzad...“ Vidiš, zamrsio je rečenicu i sad hoće da se ispetlja, miče i ramenima lomi prste, jasno je: muca... A oni tamo u daljim ređovima spavaju... Štrašno! uzruja se Dragomir.

Idući govomik imao je šire pokrete, i uopšte, vidjelo se da je to govomik šireg zamaha. On je tako snažno stezao pesnice i bokserski gestikulirao da je izazivao vazdušna strujanja i, očigledno, remetio dremež srednjim redovima; trzali su se naizmjenično i svakako im je prva misao bila: kud baš potrefiše da sanjaju konferenciju! Govornik je krivio vrat, gužvao obraze, oblizivao se i dobijao zloslutan izraz (slutilo je to, prvenstveno, na gubljenje večere u menzi). Zar može čovjek tako da se zaboravi? mrmljao je Dragomir. Ih, kad bi znao da ga posmatramo! Ali vidi se, nije bio glumac... Varaš se, pobijao je stari tako se glumilo prije Stanislavskog. Pazi ono zabacivanje glave... „Ljuđi se vazda i dižu i bune, samo se stoka zgrane kad je dignu... A zar meni može bimbaša naređivati? Kad ja ašikujem, neću da čaršija gleda!“ Pravi ~Zulumćar“ Corovićev u obradi predratnog putujućeg pozorišta. Naravno: „Drugovi! Pred vama, pred nama stoje grandiozni zadaci! Neka svaki da od sebe i više nego što može, za opšte dobrp, za sreću potomstva!" Kladio bih se, ima finu dikciju, glas mu zvoni. „A sad, firauni, svirajte mi onu moju pjesmu: akoj spava, neka se probudi, ako j‘ budna, nek na pehdžer dođe! Tuš!“ Dragomir je ispod oka posmatrao staroga knjigovođu, da vidi, zar se to zbilja njemu potsmijeva., Ali on mu je skrenuo pažnju na slušaoce: čak i oni koji su se trzali na prvi „sevdah, golemi karasevdah, što raspinje, žeže i pali“,

sad su spokojno drijemali na ~tuš“. A onda je ustao jedan od prisutnih, koji, sudeći po otvaranju usta nije vikao običan neglumački tip. Crte njegova lica bile su mirne, ruke disciplinovane, i kroz prozor je potsjećao na čovjeka koji govori kod svoje kuće o domaćim stvarima, pred najprisnijima. I kao da je manuo čarobnim štapićem (a nije manuo ni rukom), začarani zamak se budi, san izgleda prijatan, pa čak se pretvara u zanimljivu javu: pa to i nije konferencija, nego radno savjetovanje! Prosta stvar, kaže iskusni tumač riječ je o nečem što ih sve interesuje, što svi žele i što svi mogu, bez atomskih maltretiranja. O tome i tome... To i t0... Tako i tako... Kod ovoga nema ni ~napominjanja" ni ~ja mislim", nl „prije svega", ni „drugovi" s uzvikom, akamoli grandioznih karapregnuća. Ne potstiču se ti Ijudi frazama nego planora. Prosto i razgovijetno: Da übrzamo proizvodnju. da pronađemo nove kapacitete, da prištedimo sirovine, da se oslobodimo birokratizma, da se bolje snabdijevamo, da organizujemo izlete i priredbe.„ Evo... Pa da ostavimo potomstvu i kako se uživa u rezultatima... Nego, mladiću, da požurimo kući: sjutra naša ulica ide na Novi Beograd... Idućeg sastanka, prije nego što je počeo da govori, Dragomir je nehotice pogledao u prozor. Soba je na spratu, nema zgrađe prekoputa, ali ti u sobi, prisutni... pa oni ga bolje vide nego da su na prozoru. Znači: to i to, tako i tako... Mihailo STANKOVIC

2

8 MA J 194«