Ошишани јеж

ČERČIL - GEBELSOVE USPOMENE

BIBLIOGRAFIJA

7’apadna „demokratska" štampa objavljuje na velika zvona istovremenu pojavu dviju (za njih) jako zapaženjh publikacija: jedna je „Gebelsov dnevnik", a dmga „Ratni memoari mister Cerčila“. Pojava „Gebelsovog dnevnika" pruža novu đuhovnu hranu ratnim huškačima i omogućava im da u njemu kao u ogledalu vide sami sebe. Interesantan je, međutim, razlog zbog kojeg je' došlo do skoro istovremenog objavljivanja mister Cerčilovih „Memoara". Cerčil je tek bio na polovini svog rada kada je saznao da je Gebelsov dnevmk već u štampi. Našao se stoga u velikoj dilemi: bude li čekao da završi do kraja. „Dnevnik" će u međuwemenu izaći. Tako bi se moglo desiti da ga poslije Gebelso\d nasljednici tuže za plagijat pošto i Gebelsov ~Dnevnik“ i nje govi „Memoari" imaju puno dodimih tačaka i sličnih ideja. Zato je našao izlaz u tome što je već napisani dio rukopisa počeo odmah đa izdaje u nastavcima u „Dejli telegrafu“ kao kakav detektivski roman. Govori se đa je Cerčil saznavši za „Dnevnik" uzviknuo Ijutito; „Dosta je taj Gebels eksploatisao moje ideje za života, ali mu neću dozvoliti da to čini i poslije smrti!“

UJKA-SAMOV RECEPT

Kako so prave dobri izbori Uzmi što ti prvo pod ruku padne. S malo tmda lako ćeš naći: jednog đe Gasperija (prodaje se u svim prodavnicama opojnih droga), jednu eskadru u Sredozemnom Moru, jednog sv. oca, koju stotinu milona đolara. Sve to pomiješaj i dobro promućkaj. U pogodnom trenutku übaci Bidoa sa Trstom pod miškom, izruči u lonac i stavi na plamen takozvanog svetog duha. Ostaje ti samo da ume raspodijeliš kako hoćeš i da poslije kutlačom vadiš pepeo demokratskih sloboda.

SPRETAN SKOK

Iz Tokija saopštavaju: Na skupštini akcionara japanskog brodarskog društva „Nihon jusen kabusiki kaisa“ izražena je nada da će akdje ovog društva skočiti, ta se nada zasniva na činjenici da su one dobrim dijelom već skočile u džep generala Mak Artura.

SPASIOCI NA OKUPU

De Gol je održao u Marseju plameni govor o mjerama za spasavanje francuskog naroda. Pošto je govornika čuvalo 20.000 žanđarma i policajaca. izgleđa da posrijedi nije de Golova namjera đa spase narod. već nečija namjera da spase de Gola od naroda. MAJSTOR OD ZANATA

U Kagu je počela konferencija „Ujedinjene Evrope", na kojoj se rasmatraju mogućnosti razjedinjavanja Evrope. Pretsjedništvo je, razumije se povjereno Cerčilu, koji seproslavto kao monter gvozdene zavjese.

SMRTNI GRIJEH

Kandidat Valasove stranke za potpretsjednlka SAD, senator Tejlor, osuđen je na šest mjeseca zatvora uslovno što je prošao kroz ulaz određen za cmce.

Vi ste, mister Tejlor, ušll na ona vrata kao bijelac, a pro- šli ste kao crnac!

DA BIJELO BUDE CRNO

;OS od Marije Terezije (možda čak i prije nje nego se samo tako kaže!) počeli su austrijski ćesari da uvjeravaju kako koruški Slovenci uopšte nisu Slovenci, nego Austrijanci. To je bila polazna taćkdca toliko poznatog „Drang nach Osten“. Pod tom parolom germanizatori već decenijama uzdišu gledajući na jug. Kad se može tvrditi da su koruški Slovenci Austrijanci, zašto ne bi mogli da budu i ostali Slovenci, a kad mogu Slovenci što đa ne mogu i Hrvati, a kad mogu Hrvati, što da ne mogu Srbi, a kad mogu... što da ne mogu... itd... Ovu K.u.K.-ovsku mudrost još više je razvio Hitler teorijom o životnom prostoru. On je, prije svega, demantovao da Sloveni uopšte postoje, a ako postoje trebalo bi da ne postoje. Tako su u slovenačkim mjestima pripojenim nacističkom carstvu bile svuda istaknute plakate: „Ovdje se govori samo njemački" i ~Ko pije s nama, taj je protiv nas". Koruški Slovenci nisu bili s njima, to jest bili su protiv njih S puškom u ruci. Doživjeli smo da vidimo kako je „Drang nach Osten“ zanvjenjen parolom „Zuruck nach Westen“. Vratili su se Nijemci, vratili su se i Austrijanci. Došli su Englezi. Za divno čudo, ni oni nisu povjerovali đa Slovenačka Koruška nije austrijska nego slovenačka zemlja. Preturali su malo po K. u. K. dokumentima, zatim po onom versajskom ..plebiscltu" i najzad po gaulajtero-

vim zabilješkama. Zaista, nigđje nije pisalo da je Slovenačka Koruška slovenska zemlja. Koruški Slovenci su, dakle, čisti Austrijanci. A ako oni smatraju da nisu, onda ih treba uvjeriti da jesu, jer Englezi valjđa bolje znaju od njih samih. Pošto se, i pored svega toga, nije našao nijedan koruški Slovenac koji bi usvojio ovo germano-saksonsko uvjeravanje, engleske okupacdone vlasti dozvolile su austrijskim naci-vlastima da ih u to übijede. Ovi su ostali pri starim, isprobanim sredstvima za übjeđivanje: hapšenje, teror, a naravno, i übijanje. Na konferenciji u Londonu Englezi, Amerikanci i Francuzi pridružiU su se ovoj akciji übjeđivanja, a američki pretstavnik Reber izjavio je da su „Karavanke još u vrijeme Rimijana bile prirodna geografska, administrativna i ekonomska granica između Austrije i Jugoslavije", i tako dokazao da nema istoriskog osnova za pripajanje Siovenačke Koruške Jugoslaviji. Ova izjava izazvala je veliko uzbuđenje u redovima istoričara, koji dosada pojma nisu imali o postojanju Austrije i Jugoslavije u doba Rimljana. Ma da neki zlonamjerni eiementi ističu da je Reberu, kao stručnjaku za pitanje Austrije, dovoljno da zna za postojanje Karavanki i instrukcije američkog ministarstva spoljnih poslova, austrijski nadležni knigovi zahvaljuju Reberu što je otkrio Karavanke. Slovenačka Koruška

je s onu stranu Karavanki, a Karavanke su, ističu oni, najbolji dokaz da s onu stranu žive samo Austrijanci. Ova logika oduševila je sve austrijske naciste. koji ne mogu da se načude kako se oni ranije ne sjetiše ovako jakog argumenta. A. P.

ČISTUNAC

... Prijatelju moj, vidiš tl ov» naše ulice. Prljave, brate; dozlaboga. Nismo ti mi dovoljno civilii zovani za održavanje čistoće. Eh, kad bih ti pričao kako je u Darn skoj! Nisam bio tamo, ali mi je pričao šta je čuo Zarko „murdar" čudo jedno! Cistoća kao u apoteci. E, a zašto? Pa imaju kul-i tume đubretare, lickaju kao mač-t ke, stalno pirkaju i čiste sokake. Prosto mi se smuči kad gledam ove otpatke, ovu nehigijenu. Aha, ne rekoh ti da ona prodav-J nica na ćošku prodaje jabuke, De, probaj jeđnu! Sta, jedeš sa korom? e, ja Ijuštim. Uh, bogamu, gđje ću s ovom korom?, Eto, vidiš, nema kultumih spra-: va za Ijuske od voća. U DinskoJ, prijatelju moj, na svakorm ćošku specijalni aparati: jedni za Ijuske od jabuka, drugi od kmšaka, za koštice od šljiva ... Cek‘, evo )e telefonska govomica. Njih, brate, ionako ne čiste. Možeš i ti da baciš ogrizak. Ih, pocijepala mi se kesa! AH, preručiću u aktn-tašnu. Ali šta ću s kesom? Pa, i inače su ulice pune hartijica. Ali ja neću da je bacim tek tako kao što radi nekulturan svijet, zgužvaću je u lopticu. Još će neko da se zani-i ma šutirajući je usput. A u Darn skoj, specijalni ventilatori odu-! vaju svaku hartijicu, kulturaSta veliš, ideš tramvajem? Ajd’, mogu i ja. Eto, šta ćeš sad sa ovom iskorišćenom tramvajskom kartom?. Gledaj gdje je korpa za otpatke, čak na onom ćošku. U Danskoj te, brate, sačeka čistač na izlazu iz tramvaja i zamoli da mu stam kartu spustiš u cilindar. Ama, bacaj u travnjak, tu će istmliti kad padne kiša Pazi, bogati, pred mojom kućom stoji prašina od uglja! Još jutros istovariše mi dvije tone, a niko se ne nađe da počisti. Pa šta radi ta čistačka kolona? E, orijatelju moj, u Danskoj... V. K.

NAJNOVIJE SALAJKE

Dobra kiša do zore, natopila njive sve, žito buja... ovog Ijeta biće berićeta. šalajt Dika mene ostavlja da mašine popravlja; za žetvu ih svojski sprema, pa odmora nema Salaj

Dolarski socijalisti

Blum je izjavio da Marša lov plan vodi pravo u socijaHzan*

Franko: Evo, došao sam 1 ja, kolega Blum, da zajedno ■ vama učestvujem u socijalizacljl Evrope.

6

Izdaje Savez udruženja novinara FNBJ Ureduje Redakcioni odbor Glavni uređnik Bogđan Pešić- Uređništvo: Terazije 31/111 Cekovni račun 1-906019 . Tel. 22 423 i 27-529. Administracija; Terazije 31. međusprat tel 28-451. Stamparija „Omladina", Voj. Mišića 19.. Telefon 50-924 26, lokal 53, Beograo.

15 MA J 19«