Ошишани јеж

CIRKLE

Napisao:

VIKTOR KOMARECKI

Т/' AO klikeri iz procijepanog džepa rasuli su se 'dječaci kroz široka vrata u školsko dvolište. U hodniku je, naslonjen na zid, ostao samo jeđan mališan. Lice mu je dobilo grimasu plača, a na kapcima su dvije suze rješavale da li da se otisnu niz rumene obraze. Pod čupavom dječakovom kosom rila je kao krtica tragična misao: da li da pojeđe najedanput dvadeset sladoleda i unižti sebe, ili... Neko, sasvim neodređeno ~ili” odnosilo se na njega profesora, koji mu je ragorčao mlađani život Iz polutame hodnika pojavio se stari direktor te Srednjo-tehničke ikole. Dječak se trgao kad je nad njim zabrujao neki glas rukovodioca, Sta je. pokisll vrapčiću? j&dje ru se potopile tvoje galije? Mališan je zbunjeno ćutao i gledao u dugme na direktorovom prsluku. No, no, dakle, u čemu je Btvar? Dobio sam dvojku iz matematike. Pa dobro, sjedi, uči i popravićeš je. All ja znam matematiku. Profesor Formulić dao mi je dvojku zato što sam u svom zadatku nacrtao rđave krugove i lukove. A zašto se nisi posluždo cirИата. Nemam cirkle. Trebalo je da pozajmiš od oekog druga. Nemaju ni oni. Ne mogu nigdje da se kupe. Dobro, dobro, Cirkle češ već negdje naći, krugovi će da ti ispadnu dobri i dvojku češ роргаviti. Tako će sve lijepo da se svr&. Sad glavu gore i idi poigraj se s drugovima. Te večeri stari direktor ponovo »e susreo sa problemom cirkli. Njegov sin. stuđent tehnike, spremao se da počne s crtanjem svojih školskih radova. Ali je prije početka, pošto je bezuspješno pretražio majčinu korpicu za кгpljenje (onu gdje stoje stara dugmad, igle i stotinu drugih drangulija) pao u očajanje tražeći veliku iglu ~štiknadlu“. A zašto tl je baš zapelo da tražiš ~štiknadlu“? interesovao se otac. Pa bez nje ne mogu da паpravim svoj ~do!ap“. Ne mogu da crtam. Kakav dolap? Kakve veze ima igla sa crtanjem? Ima veze, tata. ~Dolap“, to )a zovem ovo; ~štiknadlu“ zabodem nasred crtaćeg papira. za nju vežem konac, a na drugi kraj konca olovku. I sa vezanom olovkom, kao onaj Rakićev vranac, obigram oko stola i nacrtam krug.

— Е, jesi mudrac. A zar nemaš cirkle? Kakve cirkle? Ko to ima? Ne znaš kako se kuburi u našem tehničkom svijetu. Jednostavna naprava. a nigdje je nema. Kođ nas ih niko ne proizvodi, A po-

trebne su kao nasušnl hljeb, muka je bez njih. Pa to je zaista jednostavna stvar. Moglo bi se praviti od domaćeg materijala. Pa zar to niko nije pokušao? Cudno, brate! Hm, hm! Stari direfctor, iako mu je bilo neophodno da se odupire o štap, ipak je bio mlad duhom. Clrkle su mu se prosto zarile u svijest i počeo je o njima da misli u svakom djeliću slobodnog vremena. Ta to je bilo skoro iz njegove struke! Treba nešto izmisliti i umanjiti' nestašicu tog važnog instrumenta. Proučavao je gamituru cirldi koju su imali u školi, pravio sklce modela, raspitivao se na koji bi materijal moglo da se računa 1... jednog dana bio je gotov prijedlog za izrađu solidnih cirkli od našeg materijala. Sjutradan je stari direktor noseći pod miškom svoj novatorski prijedlog veselo koračao ka Patentnom institutu. Usput je razmišljao; čestitanje, ovacije ne! ~Sve je to nepotrebno, ja sam samo skromno uradio ono što sam mogao. Satisfakcija će mi biti kad vidim rtačku radost što se našao čovjek koji se pozabavio i ovim problemom." Inženjer Sifrić Ijubazno ga je primio. Direktor mu je izložio problem nestašice cirkli u svijetu tehničara, ispričao i dirljivu epdzodu onog đačića koji je zbog njih dobio dvojku. i predao svoj pronalazački prijedlog. Kod inženjera Sifriča se za to vrijeme u posjeti nalazio i inženjer Planović, direktor građevinskog preduzeća „Cigla po cigla palata“. On je za sve vrijeme pažljivo slušao. klimao glavom i poslije završenog direktorovog izlaganja zadovoljno izjavio: Vrlo, vrlo pohvalno. Socijalizmu je neophodna ta aktivnost i inicijativa pojedlnaca. Vaš novatorski prijedlog treba podržati. A njegov kolega Sifrić je skoro zlovoljno zurio u akta pred sobom i češkao se malim prstom po uvetu. U sebi je razmišljao: ~Pored tolike adminiriracije sa ovim već postoječim akiima, još ću morati da pišem referat i po ovom prijedlogu. Glavobolja, dovraga!" Poslije kancelarije inženjer Sifrić je poneo novatorski prijedlog starog direktora da ga kod kuče prouči. Svršivši s ručkom, naručio je ženi da mu instalira ~ligeštul“, donese pantofle, a sam je pribavio još nekoliko naučničkih rekvizita za duboko razmišljanje. U glavi mu je počelo postrojavanje misll u bojne formacije za pretstojeću veliku mislilačku akciju, pogledao je, radi bor-

benog nadahnuća u sliku ~Kosovski boj“ na zidu i ... zahrkao u smislu pozitivnog Kućnog reda. Tako je istraživaćki brod „ргоjekat o izradi cirkli od domaćeg materijala" miniran na pućini okeana „Brigo moja, precli na dru-

goga“ i potonuo na dno kancelariskih fijoka Patentskog instituta. Mjeseci su prolazili, a jednog dana pred inženjerom Sifrićem pojavio se stari direktor da postavi pitanje; ~Sta je sa cirklama?“ Odgovor se zaglavio između jezika i nepca inženjerovog i on je samo promrmljao: Znate, to nije moja nadležnost. A čija je, moliću vas? Recite, đajte da nosim na nadležno mjesto. Inženjer je bio pritjeran uza zid. Koga da imenuje za nadležnog? I tada se sjetio direktora Planovića. On je svojevremeno hvalio novatorske napore ovog dosadnog starog direktora. Da, lako je hvaliti, kad znaš da neće tebi da se navrze na vrat. Novator bravo! Evo ti tvog novatora trljaj glavu sad ti s njim! Nadležan je onaj inženjer koji je bio oydje kad ste prijedlog donijeli. I stari direktor se iskrcao u Građevinskom preduzeću „Cigla po cigla palata“. Inženjer Planović je grickao donju usnu kađa je pred sobom, sada u službenom odnosu, imao starog pronalazača. Ovom prilikom nije se moglo gaiantno, neobavezno hvaliti i pljeskati po ramenu. Trebalo je zagr'sti u njegov prijedlog. Vidite, nama baš nije potreban toliko taj vaš pronaiazak. to jest nije baš najneophodniji. Ima potrebnijih stvari. Kanališite svoju pronalazačku sposobnost na neki značajniji sektor. Sta su to cirkle? Sitnica! Eto, mi oskudijevamo u instalacijama za kupatiia. Dajte mi kade za kupatUa?

Dobro, 1 o tome ću razmisliti, ali sada gledajte ovo što već imate. Pregledajte, koristiće to mnogo, biće vam Ijudi zahvalni. Prijedlog o izrađi cirkli od domaćeg materijaia ostao je na stolu direktora Planovića. Listao je on po njemu i u glavi mu je počeo razgovor između njegove lijeve i desne polovine mozga. Lijeva moždana hemisfera je predlagala: Treba ćovjeka pomoći, pogurati čitavu stvar. A desna se pravđala; —Ali ja imam toliko đrugih poslova! Lijeva je opominjala: Novatore moramo forsirati. Oni osiguravaju progres i bolji život. Desna se branila: A zašto baš ja? I ti šeć biti zaslužan za taj uspjeh. Ti ćeš ga stručno usavršiti. Ali, ako prijedlog ne uspije? Мога se najprije pokušati. eksperimentisati.

Nek pokuša neko drugi. Ne ja. ne ja! Predmet je pao na dno fijoke. Prošlo je nekoliko mjeseca. Građevinska sezona je počela uveliko. Preduzeće „Cigla po cigla palata" preuzelo je građenje čitavog kompleksa zgrada. Planiranje i nasipanje terena bilo je završeno, materijal pripremljen, Ali tu se stalo. Kopanje temelja nikako da započne. Još nisu go-

tovi planovi zgrađa zakašnjenje u cdjeljenju crtača planova. Smjesta je zakazana vanredna rađna konferencija: potreba samokritike i hitnog ispravljanja grešaka. Direktor Planović je bijesno grdio u sebi: „Nekorisni stvoro-

vi! Sad baš da podbace! TJkočill rad čitavog preduzeća!" Na konferenciji je Ijutito kidlsao na ovaj propust. A crtači planova imali su samo jedan odgovor na sve: Nismo krivi mi. Nije se moglo rsnije. Nismo imali dovoljan broj cirkli, Radile su samo dvije garniture ■— dok su jedni radili drugi su čekaii. Cirkle! Dlrektor Planovlć je

poblijedio, tijelo mu se spustilo na stolicu kao prazan džak. Cinilo mu se da ga neke ogromne cirkle prikivaju za sjedište kao gundelja koga su proboli čiodom i pričvrsffli u zoološkoj zbird insekata. Susret

AD god se sjetim toga, zaključujem jedno te isto; pomogla je kiša. Uveče, iz zdravstvenih razloga, pravim uvijek malu šetnju. Mojom ulicom, pa onda sokak lijevo, zatim jedn m mračnom ulicom kojoj ne znam ime. Sve tako neke tihe ulice za razm'šljanje. Poslije izbijem na Terazije, to mu đođe kao neki garnirung. Eto, tako, skromna razonoda. Divota jedna kad je čovjek raspoložen. Ali toga puta bio sam uzrujan. Dakle. iđem tako, kiša pada, a ja i ne primjećujem. I uhvatim sebe u nekom monologu: To je, brate, krađa. Cist 10. povluk! I opet: A možda je zabuna po srijeđi! Koračam polako, pa onda kao da potskočim. „Lopovluk!" I gledam sam sebe i nekako sa strane; Da. našao budale! Ne, tu se ne vrijedi uzrujavati! Smiriti živce, hladno razmisliti, pa onda tras! Tako, pravo u cilj: Kažem kiša. Kaput moj već otežao. a gledam: pametan svijet se sklonio. Daj, rekoh, da pričuvam tkanlnu. Naravno, kad kiša dugo pada dosadi se čovjeku da ćuti ... U krvi mi je brzo se nekako sprijateljim. Dakle, pošto je pljusak stao, nastavim ti ja šetnju sa nekakvim subjektom. Okruglast. brčići potkresani nekako, smješka se neprestano. Iđemo na istu stranu. The, vidite, molim vas, rekoh kafu mi odrezali... Kafu? Da. kafu. A ја bez kafe, takoreči, ne mogu da živim. Cujem od drugih: nije usamljen slučaj.

Ode žena prvog u menru, odne. se bonove. A kad dođe kući udari u kuknjavu: ~Jaoj, proklet bio, veli opet otfikario kafu! . E-he, vidi, molim te! iščuđava se moj kišni poznanik. Tu treba nemilosrdno! Tužite ga ... Udrite ргеко štampe. —Da ... da .., skoro vičem, ja. Ali tužiti ga neću. isjeckaću, übiću! Treba, treba podlaca! Цkuje on. A, izvinite, zaboravio sam đa pitam: u kojoj se menzi hranite? U ovom rejonu? Tu, druga ullca na ugiu... A, vala, oprostiti mu neću: kao što je on kafu ... A možda vi to i nepravedno? Sta? Razumijem da pogriješi jedanput, ali i đrugi put..s Ajde da je uzeo hljeb, šečer, ali kafu?! - Ne, ne, vi to razmislite malo„ Riješen sam ... Fizički ću ja, ргеко štampe. ргеко radija, na konferenciji, čak ргеко Шта! .. Nemojte, zaboga!.. To će se ispraviti... Ne, ne, vi to razmislite ma 10... žena. O, kakvo je tek u nje bilo pokislo lice kad nas je vidjelal Išli smo i razgovarali u tom momentu kao dva stara đobra prijatelja, koji su se vatreno unosili u razgovor. Poslije mi je jednog dana pričala: Onaj što siječe bonove. vra. tio mi ih je uredno. Kaže, bila je zabuna, neće se više ponoviti. Vi ste, čini md se, dobri prijatelji? Viđjela sam vas neko veče zajedno. . Eto, zavaljujući kdši...

М. Pavković

11 РЕСтгдтвАК 1948