Право и привреда

ataru) ima se obaviti najkasnije do 31. decembra tekuće godine (zatim se u tačkama od 5 - 7 odredjuju rokovi za druge poljoprivredne radove - sečenje kukuruzovine, jesenje duboko oranje, setvu kukuruza i si. - neki od ovih radova sada su potpuno mehanizovani)... 8. Obavezna je upotreba 300 kg mineralnih djubriva po hektaru (neke opštine su propisale 500 kg), bez obzira koja se kultura na zemljištu gaji; 9. Uništavanje korova (mehanički i hemijski) na parcelama zasejanim žitima i medjama, ima se obaviti do 10. maja tekuće godine; 10. Unižtavanje miževa i hrčkova na parcelama zasejanim strnim žitima i lucerištima je obavezno u toku cele godine; 11. Obavezna je upotreba prečišćenog i zapraâenog semena žitarica, lucerke i semena deteline (negde su predvidjeni odgovarajući hibridi); 12. Obavezno je suzbijanje viline kosice kod lucerišta i detelinište i na svim mestima gde se pojavi; 13. Obavezno je uništavanje štetočina i biljnih bolesti kod šećerne repe i buvača, lisne vaši i repinog moljca, a od bolesti cerkospore; 14. Obavezno je prskanje vinograda u cilju zaštite perenospore, a ima se vršiti u rokovima koje odredi antiperonosporna služba; 15. Obavezno je zimsko prskanje voćaka u voćnjacima i voćaka koje se nalaze van voćnjaka". Prema napred iznetom pravo korišćenja poljoprivrednim zemljištem je vrlo detaljno uredjeno nizom mera koje se moraju preuzeti. Korisniku nije dozvoljeno na volju da po svom nahodjenju preduzima odredjene mere nego je dužna postupati u skladu sa inperativnim propisima koji do detalja uredjuju pravno ovu materiju. Pravne mere zaštite drugih kategorija zemljišta

I druge kategorije zemljišta su zaštićene slično poljoprivrednom zemljištu odgovarajućim zakonskim propisima. To se odnosi na šumsko zemljižte i na gradjevinsko zemljište. U ovoj tački ćemo ukratko izneti sistem zaštite gradjevinskog zemljišta. Gradjevinsko zemljište je takodje dobro od opšteg interesa i treba dà služi interesima društvene zajednice. Gradjevinsko zemljište mora da se koristi shodno njegovoj nameni u skladu sa opštim uslovima proisanim zakonom. Na osnovu ustavnih osvlašćenja iz 1974. godine, republike i pokrajine su donele svoje zakone o gradjevinskom zemljištu. Prema ovim zakonima ovlašćena je opština da upravlja gradjevinskim zemljištem u društvenoj svojini u ime društvene zajednice. Ona je dužna da obezbedi njegovo racionalno korišćenje i ostvarivanje drugih opštih interesa u pogledu njegovog uredjivanja. Opština ovo postiže utvrdjivanjem odredjenih obaveza nosilaca prava korišćenja, kao i drugih obaveza i prava u vezi sa uredjivanjem i iskorišćavanjem gradjevinskog zemljišta. Donekle je različit opžti pravni režim gradjevinskog zemljišta u odnosu na poljoprivredno zemljižte. Pre svega gradjevinsko zemljište se uopšte ne može otudjivati, dok je to kod poljoprivrednog zemljižta i kada je reč o društvenoj svojini, pod odredjenim uslovima moguće. Ova zabrana je ustanovljena zbog velikog značaja koje gradjevinsko zemljište ima za stambenu, privrednu i komunalnu izgradnju, kao i izgradnju drugih objekata. Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradjevinskog zemljišta od 1959. godine, sva zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera prešla su u društvenu svojinu. Samo zemljišta van gradova i naselja gradskog karaktera mogu biti u svojini gradjana i gradjanskih pravnih lica.

31

Januar/ ’92.