Право и привреда

Iz obrazloženja rešenja Višeg privrednog suda

"Ceneći navode žalbe i dokaże izvedene u toku prvostepenog postupka, Viši privredni sud u Beogradu nalazi da je pravilan zaključak prvostepenog suda, da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za određivanje privremene mere. ... Nije sporno da je investitor zahtcv za naplatu garancije podneo u okviru navedenog roka tj. 30. januara 1992. g. Kako je ugovorom (o izdavanju bankarske garancije - primedba autora) predviđeno da je garancija neopoziva, bezuslovna i plaliva na prvi poziv, to je jedini uslov za naplativost garancije bio podnoSenje zahteva u roku od dve godine. Taj uslov je ispunjen što znači da nije bilo mesta odredivanju privremene mere, jer je garancija neopoziva i plativa na prvi poziv. Prigovor da je tužilac izvräio svoju obavezu u vezi sa posłom za koji je izdata garancija biće predmel ocene prvostepenog suda u postupku koji se vodi po tužbi građevinara (primedba autora), a kojim je tražio da se utvrdi daje prcstala važnost bankarske garancije. Sa izloženog, nema osnova da se rešenje prvostepenog suda preinači, te je ViSi privredni sud u Beogradu, u smislu Odredbc člana 380. st. 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci (tj. odbio žalbu i potvrdio provstepeno reäenje - primedba autora)."

Komentar autora

U ovom slučaju su pravilno postupili i prvostepeni i drugostepeni sud, jer su jasno razgraničili odnose koji nastaju povodom osnovnog posła (ugovora o građenju) povodom koga je izdata garancija i odnose iz izdate bankarske garancije. Kako se u ovom slučaju radi o garanciji "bez prigovora" (čl. 1087. 300), jer sadrźi klauzulu "na prvi poziv", to je banka dužna u svom odnosu sa korisnikom da mu isplati garantnu svotu čim on to blagovremeno zatraži, nezavisno od odnosa sa svojim nalogodavcem (građevinarom) i nezavisno od prigovora koje nalogodavac ima prema korisniku iz osnovong posła. Takve prigovore banka ne može ni da ističe prema korisniku. Medutim, nalogodavac može da ističe prigovore iz osnovnog posła korisniku, jer je neposredno zainteresovan da do isplate garantne svote ne dode, jer mora da je regrisira banci po osnovu ugovora o izdavanju garancije. Ipak, tim prigovorom on ne može da spreči banku da isplati garanciju korisniku i time ugasi svoju obavezu. Ovde se može postaviti pitanje dopuštenosti klauzule u bankarskoj garanciji koją odreduje garantnu svotu u USA dolarima obzirom daje ona protivna načelu monetarnog nominalizma ZOO-a (Cl. 394. i 395). Očigledno je da se sudovi u ovom slučaju na nju nisu obzirali, te se može pretpostaviti da naSa sudska praksa stoji na stanoviätu da sud ne pazi po službenoj dužnosti na poätovanje pomenutog načela u ugovornim odnosima, vcć samo po prigovoru stranke.

119

Komentari sudskih cxiluka (str. 117-119)