Право и привреда

slobode izbora tipa preduzeća bi takođe trebalo "kanalisati", kao Sto je to slučaj i u drugim zemljama, i poreskim propisima. Ovakvim opređeljenjem za jeđinstvenom regulativom formi pređuzeća, bez obzira na svojinski oblik, otklanjaju se i prigovori favorizacije ili nejednakog tretmana različitih svojinskih oblika, te se preduzeća klasifikuju samo prema statusu članova i akcionara, prirodi kapitala (akcije ili udeli, a status im je zavistan samo od toga da li obavljaju ili ne delatnost od javnog interesa). Ovom bi se, eventualno, moglo i đodati, što Zakon i čini vođen regulativom nekih zemalja (npr. Švajcarska) i razgraničenje među osnivačima, tako da fizička lica mogu da osnivaju i druStva lica i druStva kapitala, a pravna lica samo druStva kapitala i da imaju status člana sa ograničenom odgovornošću za rizik poslovanja - komanditora u komanditnom društvu, kao društvu lica. 5. Uređenje nekih otvorenih pitanja kod društava kapitala Pravna uređenost druStava kapitala (korporacija, kompanija) u važećem Zakonu o preduzećima, sa nekih 30-tak često i invalidnih članova, daleko je ispod pravnih standarda regulisanosti ovih društava u uporednom pravu. Brojna su pitanja koja važeći Zakon uopšte ne reguliše ili ih ne reguliSe na zadovoljavajući način (a Sto je sada regulisano u novom Zakonu-predlogu), a njihova regulisanost na autonomnoj ugovornoj osnovi nije poželjna sa stanovišta pravne sigurnosti poverilaca druStva, kao i samih članova i akcionara druStva. Na ovom mestu pomenućemo samo neka od njih, koja smatramo temeljnim i nezaobilaznim. Prvo, uredenje pitanja prava i obaveza članova i akcionara druStva prepušteno je bilo u svemu osnivačkom ugovoru i statutu, a budući da je red o vrlo osetljivim pitanjima sa stanoviSta pozicije u društvu, kao i sa stanoviSta pravne sigurnosti poverilaca druStva, bilo je potrebno ova pitanja urediti u samom zakonu i to nekad kao subsidijamo rešenje (koje se primenjuje ako se drugadije ne ugovori), a nekad kao imperativno rešenje koje se primenjuje silom zakona (npr. pitanje prava članova i akcionara da pobijaju odluke organa druStva, pitanje prava članova i akcionara prema drugim članovima i akcionarima koji ne izvršavaju preuzete obaveze prema druStvu i si.) Drugo, postojeći Zakon nije ništa govorio, a Sto novi Zakon (predlog)reguliSe, o povećanju i smanjenju osnovne glavnice druStva, već je to takođe prepuštao osnivačkom ugovoru i statutu. Budući da u ovom slučaju mogu biti povredena prava pojedinih članova i akcionara, posebno tzv. manjine, a naročito prava poverilaca društva pri smanjenju glavnice društva u slučaju nepostojanja gubitaka društva, to je ove institute bilo potrebno regulisati u skladu sa prihvaćenim evropskim standardima i to po pravilu na imperativnoj osnovi. Treće, propisani minimum osnovne glavnice za osnivanje društava kapitala bilo je potrebno značajno uvećavati, u skladu sa evropskim standardima i uz vođenje računa o nažoj socijalnoj zbilji. lako, naime, početni osnovni kapital ne treba da predstavlja sam po sebi dovoljno obezbeđenje za sigurnost naplate potraživanja, ipak on predstavlja i odredeno obezbedenje i odredeni znak poslovne ozbiljnosti. Uz ovo je bilo potrebno odrediti neki minimalni prag novčanog uloga u ođnosu na nenovčani ulog, što se u drugim zemljama po pravilu praktikuje, a što u nas nedostaje. U uporednom pravu se takođe praktikuje, što u nas nije slučaj, da se ođredi čak i odnos obima uloga i kredita koji suvlasnici mogu davati svom društvu, jer se forsiranjem kredita i ugovaranjem netržišnih kamata mogu izigravati poreski propisi (kamatom se izvlači dobit iz druStva, a ona se smatra troškom, te se otuda često kamata koja se tako izvlači smatra isplatom dobiti koja podleže oporezivanju). Najzad, za razliku od postojeće prakse, a sledeći uporednopravna iskustva, da se ne bi u inflacionim uslovima odmah blokirao veliki novčani iznos kao obavezni ulog pre registracije druStva, bilo je potrebno predvideti, što je i učinjeno, da uplata odredenog dela osnovnog kapitala usledi

17

OSNOVNA POLAZIŠTA I NAČELA ZAKONA 17 O PREDUZEĆIMA (PREDLOG) ISTRATEGIJAPRIVREDNOG OPORAVKA