Право и привреда

govarajuće mere kako bi se predstavnici pravosudnih organa, a pre svega, predstavnici privrednih sudova, u mnogo većoj meri nego što je to do sada bio slučaj, uključivali u rad zakonodavnih tela prilikom donošenja pojedinih zakona koji se odnose na privredno ili finansijsko poslovanje, a naročito kod donošenja uredbi o kojima je bilo reči. c) Zakon za otklanjanje i üblažavanje posledica primene sankcija međunarodnih organizacija (Sl. Gl. RS, br. 46/92) kao pravni izvor donošenja niza uredbi iz oblasti cena. Kod prvo donetih uređbi iz oblasti cena (SI. Gl. RS, br. 62/92 od 30. 06. 1992. god) kao pravni izvor je korišćen čl. 2. st. 1. tač. 13. Zakona o merama za sprečavanje ili otklanjanje narušavanja ekonomskih i drugih interesa Republike Srbije (SI. GI. RS. br. 6/90 i 66/91), pa zatim zbog razloga iznetih u prethodnom izlaganju, čl. 2. st. 1. tač. 2. Zakona o merama za otklanjanje i üblažavanje posledica primene sankcija međunarodnih organizacija (SI. GI. RS. br. 46/92 ), pa čl. 6. i 7-a., Zakona o društvenoj kontroli cena (SI. Gl. SRS, br. 28/87 - prečišćeni tekst 6/89, 25/89, 55/90 i 6/90 i SI. GL RS. br. 5/91), da bi se, sada, najnovije, uređbe, u 1994. god. donosile samo na osnovu čl. 2. tač. 2. i 1. Zakona o Vladi Republike Srbije (SL Gl. RS; br. 5/91 5/93). Već iz iznetog proizilazi da je zaista, u proteklom periodu, svim učesnicima na koje se uredbe odnose i koji treba da ih primene, bilo veoma otežano njihovo praćenje i pravilna primena. U vezi s primenom čl. 2. st. 1. tač. 2. Zakona o merama za otklanjanje i üblažavanje posledica primene sankcija međunarodnih organizacija, valja istaći da ni taj pravni izvor nije bio pravilno primenjivan iz čl. 2. st. 1. sL 2 uopšte ne daje ovlašćenje Vladi za neko posebno određivanje oblika i obima cena pojedinih proizvoda i usluga. Kao plod takvog saznanja proizilazi sadašnje rešenje koje više ne koristi pomenuti zakon kao pravni izvor za donošenje novih uredbi jer se, sada, kao što smo videli, kao pravni izvor pojavljuje samo član 2. stav 1. i 2. Zakona o Vladi Republike Srbije, što opet nije najsrećnije rešenje, s obzirom da se pomenute odredbe odnose samo na opšte ovlašćenje Vlađi da donosi propise, između ostalog, i u obliku uredbi, tako da se ovde i ne radi o korišćenju pravog pravnog izvora, što sigurno ne doprinosi izgradnji celovitog i koherentnog pravnog sistema, tako da bi ovu situaciju de lege ferenda, trebalo, svakako prevazići, donošenjem novih odgovarajućih zakona za oblast cena i prometa koji bi se onda, uspešnije nego Sto je to do sada bio slučaj, mogli koristiti kao pravi pravni izvor, prilikom donošenja pojedinih uredbi u istoj toj oblasti. O PROBLEM! M A NASTALIM USLED DEN OMINACUE I REVALORIZACIJE DINARA I TIME NG'Vr.ANIII IZNOSA KAZNI ZA NEKE PRIVREDNE PRESTUPE, A USLED TOGA I O PROP EMIMA U VEZI SA OCENOM OPRAVDANOSTI GONJENJA I VOĐENJA POSTUPKA ZA OVE PRIVREDNE PRESTUPE Dana 01. 10 1993. godine. stupio je na snagu Zakon o promeni vrednosti diranra ("Sl. list SRJ" br. 57/93), koji devalvira vrednost dinara, tako da 1.000.000 dinara sada vredi 1 dinar. Posle stupanja na snagu ovog zakona, novčane kazne za privredne prestupe, predvidene u zakonima, donetim pre 08. 04. 1993. god., kada je izvršena prva revalorizacija novčanih iznosa u kaznenim odredbama saveznih propisa, devalviraju do tako malih iznosa da bi njihovo izricanje bilo bez ikakvog efekta. Primera radi, za privredni prestup iz čl. 38. st. 1. i st. 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe ("Sl. list SRJ" br. 53/91) za dela izvršena do 08. 04. 1993. god., može se izreći kazna i to za pravno lice od 0,0045 do 0,045 denominovanih dinara, a za odgovorno lice od 0,00025 do 0,0025 denominovanih dinara. Dana 08. 04. 1993. god. stupio je na snagu prvi Zakon o revalorizaciji novčanih iznosa u Krivičnom zakonu SRJ i drugim saveznim zakonima i kaznenim odredbama saveznih pro-

292

Dr Miroslav Vrhovšek, sudija Višeg privrednog suda Srbije