Право и привреда

se čini da su ovakvi predlozi u ovom momenta neprikladni, o njima treba ipak razmisliti ako želimo izgraditi jednu kompleksnu koncepciju privrednih delikata koja bi bila i te kako potrebna. Radi ilustracije uočenih pojava koje se negativno odražavaju kako, na rad preduzeCa i preduzetnika, tako i na rad organa otkrivanja, gonjenja i presuđenja iznećemo odredeni broj primera iz bogate sudske prakse. VAŽENJE UREDBI - LEGALITET a) U vezi danas najspornijeg pitanja važenja uredbi ukazali bismo, da je na sednici ViSeg privređnog suda Srbije održanoj 12. 11. 1992. godine zauzet decidiran stav da su i dalje na snazi i da treba primenjivati kao važeCe sve one uredbe koje su donete na osnovu Zakona o merama za sprečavanje ili otklanjanje narušavanja ekonomskih ili drugih interesa Republike Srbije, koji je Zakon objavljen u "Službenom glasniku Republike Srbije" br. 66/91 jer je na snazi i taj zakon s obzirom da isti nije bio obuhvaCen odlukom Ustavnog suda Jugoslavije IU br. 124/1-90 od 12. 02. 1992. godine. Samim tim da nije na snazi zakon o merama koje se mogu preduzeti radi sprečavanja poremećaja proizvodnje, prometa i razvoja u Republic! Srbiji ("Službeni glasnik RS" br. 6/90) jer isti je prestao da važi 07. 02. 1992. godine na osnovu navedene odluke Ustavnog suda Jugoslavije, usleđ čega nisu na snazi ni sve uredbe koje su donete na osnovu tog zakona. b) Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o društvenoj kontroli cena ("Službeni glasnik RS" br. 6/90) konstituisana je u članu 3. nova odredba CL 7-a. Odlukom Ustavnog suda Jugoslavije IV br. 127/1 od 11. 03. 1992. god. prestala je da važi odredba Clana 3. kojom je konstituisan Clan 7-a. A baš na osnovu Clana 7-a donet je veliki broj uredbi koje sadrže privredne prestupe (Uredbe o načinu obrazovanja cena određenih proizvoda i usluga - "Službeni glasnik RS" br. 15/93 pa saglasno iznetom i ove uredbe nisu u pravnoj važnosti. Uredba o davanju saglasnosti na cene ("Službeni glasnik RS" br.l/93) ukida Cl. 7. Uredbu o cenama šećera ("Službeni glasnik RS br. 68, 82, i 84/92) i Uredbu o cenama jestivog biljnog ulja ("Službeni glasnik RS" br. 68 i 87/92) pa ni ove uređbe više ne važe, a i sama Uredba o davanju saglasnosti na cene je ukinuta donošenjem nove Uredbe o davanju saglasnosti na cene odredenih proizvoda i usluga ("Službeni glasnik RS" br. 15/93). Stoga se, konkretno, postavlja pitanje, važnosti svih uredbi donetih, izmedu ostalog, na osnovu Cl. 7-a. Zakona o društvenoj kontroli cena. Pravosudni organi, a pre svega, privredni sudovi su na ovaj naCin dovedeni u situaciju da nisu u moguCnosti da sude po svim ovim uredbama, a da ne dovedu u pitanje jedan od osnovnih principa kaznenog prava, princip legaliteta. Striktnim poštovanjem navedenog principa, i iznetoj situaciji, proizilazi da Ce u konaCnom ishodu rad organa otkrivanja biti uzaludan, a rad javnih tužilaštava i privrednih sudova isto tako. Iz svega navedenog se nameće utisak da se prilikom donošenja uredbi radilo bez izgradene koncepcije s obzirom da se mešaju sistemi limitiranja cena sa davanjem saglasnosti, bez unapred postavljenog plana i dosta aljkavo i to, kako u donošenju uredbi u pitanju, tako i u njihovim izmenama. Ovi vladini podzakonski akti imali su za svrhu da izvrše uticaj na naCin fortruranja cena najznaCajnijih roba i artikala ali je to uradeno na takav naCin koji oCigledno nije obezbedio efekat represije, koji je bio nužan za poCinioce privrednih prestupa, pa i prekršaja, pravna i odgovoraa lica, koji su krSili takve podzakonske akte vlade. Zbog tog se, u vezi sa iznetom problematikom, istovremeno predlaže da navedeni organi preduzmu od-

291

PRTVREDNO - PRESTUPNA ODGOVORNOST PREDUZEĆA I PREDUZETNIKA