Право и привреда

kao i sveukupnih prilika u kojima taj sistem funkcioniše. Poseban problem, kod svih navedenih uredbi, predstavlja i veliki broj novoutvrđenih krivičnih dela, privrednih prestupa i prekršaja, kako sam po sebi, kao pojava, tako i zbog toga što, vrlo često, ni kaznene odredbe nisu medusobno uskladene, ni koherentne, a isto tako i ne predstavljaju pravi izraz donosioca za obezbedivanje primene materijalnog propisa. Iz analize svih dosada donetih uredbi proizilazi osnovan zaključak da se radi o veoma velikom ukupnom broju utvrđenih krivičnih dela, privrednih prestupa i prekršaja i ostalih sankcija i mera, što jasno pokazuje, sa jedne strane posmatrano, želju zakonodavca da ostvarenje zacrtanih ciljeva, koje hoće da postigne đonošenjem uredbi u pitanju, obezbedi, izmedu ostalog, utvrđivanjem ovako velikog broja krivičnih dela, privrednih prestupa i prekršaja i sankcija za njihove učinioce, a sa druge strane posmatrano, ovakvo postupanje zakonodavca ukazuje na to da smatra da će se jedino putem sankcionisanja odredenih postupanja pravnih i odgovornih lica za krivična dela, privredne prestupe i prekršaje uspešno mod postići oživotvorenje uredbi u pitanju. Dali je takva nada opravdana ili ne, pokazaće vreme koje dolazi. U novodonetim uredbama, pa i zakonima, smanjen je broj privrednih prestupa koji se sada inkriminiSu u većem broju kao prekršaji. Takvo postupanje će biti ispravno sve dok se privredni odnosi ne stabilizuju. Pojačanje regulative države ima za posledicu ograničavanje delovanja ekonomskih zakona, a to, sa druge strane, nužno dovodi do veoma čestih izmena i dopuna tih propisa, jer se ekonomske zakonitosti ne mogu sputavati neograničeno dugo a da ne dovode do još težih poremećaja u privredi. Povećanje broja propisa koje se zakonima odreduju kao privredni prestupi đovodi i do većeg broja kršenja tih propisa. Ovo tim viSe Sto usled tih čestih izmena, a u zaoštrenim uslovima privređivanja, preduzeća objektivno nisu u mogućnosti da se privremeno preorijentišu i prilagode tim novim uslovima. Sigurno da se povećanje broja izvršenih privrednih prestupa od strane pravnih i odgovornih lica ne može i ne sme pripisivati u većoj meri nagomilanom broju propisa kojima se isti utvrduju, ali je isto tako očigledno da je svim privredno-finansijskim subjektima veoma otežano praćenje, pa i primena velikog broja propisa koji se uz to vrlo često menjaju iza koje se ne bi moglo reći da su medusobno u idealnoj jedinstvenosti i koherentnosti. Svakako da i ova okolnost dovodi, u odredenoj meri, do nepotpune i neadekvatne kriminalizadje širih đelova društva koje nije odraz pravog stanja u njemu što inače može uslovljavati određena nepovoljna kretanja i neželjene posledice. Tendencija širenja lepeze utvrđenih privrednih prestupa na legislativnom planu, nije u skladu ni sa intencijama koje su u neposrednoj vezi sa daljim razvojem odnosa u društvu uopšte, a posebno u oblasti privrednog i fmansijskog poslovanja. Intencija je da se država sve više debalansira funkcija utvrđivanja i regulisanja pitanja odgovornosti za pravilno sprovođenje u život usvojenog privrednog sistema zemlje i đa se ta funkcija u što većoj meri prenese na neposredne subjekte koji taj sistem treba da nose i dalje razvijaju i unapreduju. Jedino bi se takvo postupanje u sadašnjem trenutku moglo prihvatiti kao ispravno i odgovarajuće. Svako nepoštovanje ovih principa predstavlja neumesno i neadekvatno nagomilavanje inkriminacija koje ne vode postavljenom cilju, već, što se i često događa, vodi neželjenim putevima, i ka neželjenim posledicama. Zbog toga su i razumljivi predlozi, inače usamljeni i suprotni vladajućem mišljenju, koji idu, uglavnom, u dva pravca: u pravcu ukiđanja privrednih prestupa i uvođenja krivične odgovornosti pravnih lica i za krivična dela ili, u tom smislu, da se inače sužene kategorije privrednih prestupa pravnih lica (prema težini jednakih krivičnih dela) zadrzi samo za njih, a da se za fizička lica ostane samo kod kategorija privrednih krivičnih dela i prekršaja. Mada

290

Dr Miroslav Vrhovšek, sudija Višeg privrednog suda Srbije