Право и привреда

a s druge kao razna industrijska, trgovačka i bankarska akcionarska društva, gigantske kompanije i prevredna udraženja. Korporadja u savremenom smislu predstavlja udruženje sa statusom pravnog lica, osnovano na temelju nadonalnog zakona, sa dljem da obavlja neku poslovnu ili neposlovnu delatnost. Aktivnost korporacije može bid privrednog, politidkog, socijalnog, religioznog ili nekog drugog karaktera. Uvreženo je shvatanje, medutim, kada se govori o korporaciji, da se pri tome misli na privrednu organizadju. Korporaciju sadinjava više udruženih lica, čija je ođgovomost ogranidena na imovinu koju su uneli u korporaciju. Pojam korporacije se manje više poklapa s pojmom kompanije. Poslovne korporacije (business corporations) su u zemljama kontinentalnog prava najdešde organizovane kao akcionarska društva. S obzirom na svoje ustrojstvo poslovne korporacije se mogu razvrstati prema nekoliko kriterijuma, i to: zatvorena korporacija (close corporation), otvorena korporacija (open corporation), vladine korporacije (government corporations), javne (public corporations), prometne ili trgovinske korporacije (trading corporations). Domade i strane korporacije se razlikuju po tome da li su osnovane po domadem ili stranom pravu. Od toga zavisi i koji de zakon bid na njih primenjen, odnosno pod diju de jurisdikdju potpadati. Jurisdikciju uopšte, ali isto tako i poresku jurisdikciju. Za korporadje u državama u kojima je za poresku jursdikciju merodavno državljanstvo, relevantan je zakon države po kojem je izvršena inkorporacija. Znadaj odlučujude činjenice za odredivanje poreske jurisdikcije u savremenim se državama pripisuje rezidentnosti. Dve su dinjenice za koje se vezuje fiskalna rezidentnost pravnih lica uopšte, dakle i korporadja: mesto u kome je izvršena registracija i mesto iz koga se vrši upravljenje korporadjom. Pojedine zemlje ovaj problem fiskalnog suvereniteta rešavaju na razlidite nadine. Mesto registradje (Ross: The Management of Corporate Taxes, Euromoney Publication, London, 1989. str. 82, 250, 400.) kao odludujudi kriterijum za odredivanje rezidentnosti uzimaju npr. Brazil, Italija, Šveđska. Mesto iz koga se vrši efektivna uprava i kontrola nad korporadjom, (Ibid, str. 6, 50, 226, 358, 452) bitan je element rezidentnosti u Argentini, Belgiji, Irskoj, Singapuru, Velikoj Britaniji. U Singapuru na primer, kompanija se smatra nerezidentnom, iako je inkorporacija izvršena u Singapuru, ali je kontrola 1 stvama uprava izvan zemlje. S druge strane kompanije, inkorporirane izvan Singapura, s centrom uprave i kontrole unutar zemlje, bide smatrane rezidentnim kompanijama. Veliki broj zemalja koriste oba ova kriterijuma (Ibid, str. 134, 156, 186, 306, 332, 378) - Danska, Francuska, Nemadka, Luksemburg, Holanđija, Španija. Interesantno je faongkonSko pravo gde, sem za prihod od royalty-a, koncept rezidentnosti korporacije uopšte ne postoji. Hongkonške i strane korporacije oporezuju se po istom osnovu, vezano za profile nastale iz hongkonških izvora. 2, Poreska osnovica U suštini poreska osnovica poreza na dobit korporacija je ukupan prihod, umanjen za dozvoljene odbitke. Ili, kako poresku osnovicu definišu u Japanu (Ibid, str. 277) - to je bruto prihod od kojeg se oduzimaju ukupni troškovi 1 izdaci vezani za takav prihod, ili, razlika izmedu poslovne neto aktive na kraju knjigovodstvene godine i neto aktive na podetku te iste godine, uz odredene korekdje (Luksemburg). (Ibid, str. 306) "Osnovica poreza na dobit jest iznos razlike između vlastitoga kapitala uloženog u delatnost preduzetnika na kraju i na

315

POREZ NA DOBIT KORPORACIJA IPREDUZETNIKA