Право и привреда

Cilj oporezivanja prvenstveno je fiskalne prirode, ali i on ima i ekonomski, sodjalni, politički, đemografski karakter. Odrednice oporezivanja koje bliže odreduju svaki pojedini poreski oblik predstavljaju elemente oporezivanja. Njihovim kvalitativnim i kvantitavnim obeležjima određuju se stvami učinci koji se primenom odgovarajućeg poreza ostvaruju. Najznačajniji među mnoštvom poreskih elemenata koji de facto odreduju vrstu pureza su poreski obveznik, poreska osnovica, poreska stopa i poreski izvor. Poreski obveznik ili pasivni poreski subjekt predstavlja fizičku ili pravnu osobu koja je dužna da plati odredenu svotu na ime poreza, jer ostvaruje dohodak, obavlja neku delatnost, troši određene proizvode, i si. Poreska osnovica je u novcu izražena veličina od koje se polazi pri utvrdivanju poreske obaveze. U saglasnosti s poreskim oblikom predstavljena je visinom ostvarenog dohotka (porez na dobit korporacija, porez na lična primanja), katastarskim prihodom (porez od poljoprivrene delatnosti) vrednošću robe u prometu (porez na promet), i si. Poreska stopa je u procentu izražen odnos izmedu poreske osnovice i iznosa poreza. Delovanje oporezivanja u velikoj men je upravo njom određen. Stoga može da bude proporcionalna i progresivna. Teoretski i degresivna. Poreski izvod fine prihodi, odnosno dohodak, ostvaren u toku godine, kao i knovina poreskog obveznika. Dohodak, kao poreski izvor, može da se javi u bruto i neto iznosu. Za obračunavanje poreza prikladniji je neto iznos. Osnovne karakteristike poreza na dobit korporacija Jedan od poreza, koji predstavlja značajnu prihodnu stranu budžeta i ne manje značajnu rashodnu stranu obveznika je porez na dobit korporacija. Ovo je realan porez, jer "pogada bogatstvo (dohodak, imovinu) prema njegovim stvamim elementima, objektivnim sastojcima. ("Lovčević: Institucije javnih finansija, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, Beograd, 1963. str. 106) To je redovan porez, koji se übira u redovnim vremenskim razmacima, jednom godišnje. Porez na dobit korporacija je i neposredan porez, jer se preko njega neposredno manifestuje poreska snaga obveznika. Oporezivanje pravnih lica je prvi put uvedeno u drugoj polovini XDC veka (u nekim državama SAD, Pruskoj, nekim kantonima Svajcarske),dok se u savremenom obliku uvodi u poreske sisteme u značajnijoj meri tek posle prvog svetskog rata. U pređašnjim rešenjima bilo je dosta poreskih oslobodenja i poreskih olakšica. To se tumafilo tzv. aktivnom fisklanom poltikom, gde je ekonomski značaj poreza dolazio do izražaja. U vefini zemalja u današnje doba vlada princip tzv. poreske neutralnosti, pa su i olakšice brojno smanjene. Danas se ovaj poreski oblik javlja u poreskim sistemima svih zemalja i spada među četiri najizdaMja poreza. 1. Poreski obveznik Obveznik poreza na dobit korporacija je pravno lice - korporacija. Prve korporacije javljaju se ved u Starom Rimu, pod imenom "corpus" ili "universitas". U Srednjem veku to su organizacije trgovaca (gilde) i zanatlija (cehovi). U okviru date delatnosti one uživaju monopolska prava i feudalne privilegije. Iz tog razloga ukida ih francuska burzoaska revolucija. Pored ovih "privatnih", javljaju se i razni oblici "javnih" korporacija. Značajan podstrek stvaranju korporacija dala je industrijska revolucija i razvoj kapitalističkih društvenih odnosa. S jedne strane javljaju se kao dobrotvoma, strukovna i politička udruženja,

314

Dr Bojana Rilke specijalni savetnik INEX -INTEREXPORT, Beograd