Право и привреда

Prof, dr Ivica Jankovec, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu

PREDLOG ZAKONA O PREDUZEĆIMA I ZAŠTITA POVERILACA

Pravni promet zahteva pravnu sigurnost. Licima koja zaključuju ugovore mora pravni poredak pružati odgovarajuću zaštitu u njihovim međusobnim odnosima. To je vrlo široka oblast prava koju uređuje više zakona: Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o parničnom postupku, Zakon o izvršnom postupku, Zakon o sanaciji, prinudnom poravnanju i stečaju. A kad je dužnik u jednom ugovornom odnosu preduzeće, postavlja se i niz specifičnih pitanja u vezi sa zaštitom poverilaca. Ta pitanja mora da uredi Zakon o preduzećima. Osnovni razlog zašto je potrebno đa i u propise o preduzećima budu unete odredbe kojima se poveriocima za određene situacije pruža zaštita, leži u opasnosti da vlasnik preduzeća, naročito kad je ono organizovano kao društvo kapitala, zloupotrebi pravni subjektivitet preduzeća. Naime, kao poseban subjekt u pravu, preduzeće je u pravnim odnosima odvojeno od lica koja su uložila sredstva da bi ono bilo osnovano. 1 . Osnivač preduzeća i preduzeće koje je on osnovao predstavljaju dva različita lica u pravu. Poverilac preduzeća ne može isticati nikave zahteve prema akcionarima i članovima društva s ograničenom odgovornošću, čak i kad može ustanoviti njihov identitet. 2 Za preuzete obaveze pređuzeće odgovara svojom imovinom. Interes lica koje želi da se bavi nekom privrednom delatnošću da to obavlja u vidu društva kapitala upravo se sastoji u tome da za obaveze preuzete u tom poslovanju ne odgovara svojom imovinom, i da se njegov poslovni rizik ograniči samo na sredstva koja je uložio u društvo. Akcionarsko društvo s ograničenom odgovornošću se bavi i poslovima iz kojih proizlaze takve obaveze koje ono ne može pokriti svojim sredstvima. Pošto za obaveze takvog društva akcionari, odnosno vlasnici udela, ne odgovaraju sredstvima koja nisu uložili u

1 Jovanović, S., "Država", Beograd, 1990, str. 174: "Privatno-pravna Ijčnost postaje onda kad članovi jedne zajeđnice izjave, da svoje zajedničko imanje odvajaju od svojih privatnih imanja kao nešto što ne pripada njima kao susvojina, nego pripada jednoj naročitoj pravnoj ličnosti, koja sa njihovim ličnostima nije istovetna." 2 Abbott, K. R., "Company Law", 1993, str. 41.