Ритам

KEČER II

Jedan od najčudnijih likova u domaćem rokenrolu Satan Panonski odnosno Kečer П - nedavno je priredio promocÿu samostalnog kasetnog izdaqja sa svojom mozikom. Nadamo se da će vam ovaj zapis pomoći da približite sebi ovu nesvakidašpju ljudsku sudbinu koncert je i tako bio samo цјепа prateća manifestacÿa.

NA DOMAK CILJA rVTCA ČULJAK - CATCH isprva se pročuo po svqjoj poeziji koju bi objavljivala dobra većina domaćih fanzina. Mnogi ljudi su opet, prije ill ppslije dolazili k njemu u Popovaču gdje se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne. Godina koju polako ispraćamo promovira ga u domaću underground neizbježnost nulte kategorije. Pojavljuje se na kompilacijskoj LP-ploči „Bombardiranje New Yorka”, izlazi mu autorska cass. pomalo narcisoidnog naslova „Ljuljajmo Ijubljeni Ijuljičasti ljulj” (sve „Slušaj najglasnije”). Koncerti u Zagrebu i Beogradu samo zahuktavaju stvar. Pa neka poteče PRIČA

KRAU ŽILETA

-KAMIKAZARoden si mrtav Mrtav živiš Živ des umrijeti

Roden si mutav Mutav živiš Živ deš umrijeti

A ja kamikaza iz prvih redova Ne ljubim slavu tvqjih djedova Nije vrijeme za evociranje Ovo je das za bombardiranje SVIH TTH, KAO П, KOJI MRTVI ŽFVE SVIH TIH, KAO TI, SIVE UUDSKE GLJIVE

Catcher 11

„Bijah roden 1960. godine i zaživjeh sretno u svom selu Cerid, kotar vinkovački. Do 17-te bio bih sasvim tih, neupadljiv, učenja nadprosječnog. Da, te 1977. godine prvi put dolazim u ludnicu (Vinkovci) gdje proboravih tri dana u životu i radu. Sjedam se da sam jednom prilikom rekao psihijatru: „Zdravo gospodin Šaraf, gdje je gospodin Korozija” na što je psihijatar rekao morn ocu Nikoli: „Nije njemu ništa. On ovdje zajebava i tebe i mene.” 1978. godine odlazim u Hamburg gdje upoznajem punk. No morah brzo nazad, tj, i JNAje imala čast da rne upozna. Odatle jednom pobjegoh te dobih 3 mjeseca Lipovice (KPD kraj Popovače, pogoni za proizvodnju radijatora). No nekako sve prošlo i eto mene kudi. 1980. godine lokalni punkeri navalili na mene da budem pevaljka (striptiz i ostale „melanholije” pa odoh opet u Njemačku. Tamo vladaše obračuni rock era, šminkera, punkera, hipika ekstrema da nisara upoznao jednog Jiirgena bilo bi mi užasno. Pri povratku uletih u „Pogreb” (vinkovački punk band koji nastaje 78) kao pjevač. Nastupali bi i po krdmama i svi koji bi imali smisla za „umjetnost” neizmjemo su me voljeli. Bio je to odnos krčma - Kulušić. 21a potrebe koncerata znali

bi loviti pacove po štali moje bake Brigitte (umjeL ime). Stalno bi se po koncertima rezao, po Vinkovcima udarao glavom o stabla, legao bi na asfalt da zaustavim protok dogadanja, itd. Sve sam radio svojski, imao sam „smisla” za ekcese. Nastupali smo u Vinkovcima, u Dakovu (htjeli nas zaklati hipici, sve križevi od pol metra na prsima), u Vrbasu, u Zagrebu (Lapidarij, Stud, center). I tako dode i 29. 11. 1981. godine. Meri Cetinid je imala koncert u Vinkovcima, sjedam se. Voda kockara i njegova banda ustremili se da me zgaze, mene malog. Nož nisarn nosio da bih rezao druge ved sebe (ritual na koncertima). Bilo je oni ili ja. Mahinalno sam ga izvadio i ostalo je - povijesL Osuden sam na 12 godina duvanja i lijedenja i upuden u neuropsihijatrijsku bolnicu „Ivan Barbot” - Popovada. Doktori su imali razumijevanja pa smo (Pogreb) napravili koncert u Domu studenata „Cvijetno naselje” - Zagreb. Inade, 1983. godine Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je kaznu ali moj otac nalazi nove svjedoke i šalje zahtjev za ponovo suđenje Okružnom sudu Osijek. Okružni sud Osijek odbija zahtjev, slijedi žalba Vrhovnog suda SRH i ovaj nalaže da se syjedoci ispitaju. To su svjedoci koji nisu bili na prvom sudenju jer se nisu htjeli mješati (ha-ha-ha). Ali su „shvatili”, tj. postali ogordeni visinom kazne koju smo dobili ja i moj brat Vlado (6 godina, odležao 4 godine i 11 mjeseci u KPD Lepoglava). Okružni sud Osijek zakljuduje da je „potrebno novo sudenje zbog novih svjedoka” (citiram ih). I tako, stražari dolaze po mene 22. 10. 1985. i odvode u Osijek. Tamo svi veseli, rađosni što me ugledaše. Normalno, bio sam našminkan, poderan „mala avet”. Opet isti sudac, ista porota; predsjednik Okmžnog suda Osijek nije dopustio da se promjeni sudac koji de voditi raspravu i sve je ostalo isto. Vrhovni sud SRH samo je potvrdio presudu. Molbe za pomilovanja bijahu uzalud. I tako, eto me dams pred tobom. Ne pripadam ni jednom pokretu, ni jednoj pojavi. Ako me netko pita za nacionalnost odgovor glasi; punker. Ranije samo govorio da sviram punk ali sada sam spoznao da živim punk. Zivot se ne može „svirati”. Najmanje odani ljudi su bili upravo punkeri, ali ne ovi moji kqji me vole i cijene a to me je održavalo kroz sva ova tmja i nepravde. Naravno, hvala, veliko hvala dr Sonji Petkovid, neuropsihijatru koja je shvatila da mi terapija nije potrebna. Ona me nadgleda i cijeni moje stvaralaStvo. Ja odjel 3c smatram stršećim u odnosu na sve ostale odjele u bolnici a svqj boravak ovdje mzivam „otmjenom izdacijom”. Hvala mom ocu Nikoli što je izdržao. Pozdrav Catchern I i Catchern 111. Veliko hvala mom divnom Zdenku Franjidu. Hvala svima koji mi prikratiše muke podarivši mi radost, osjedaj, obzir. Naravno, Catcher I nede stati.”

sluiao KKW:

DRAGO BORIČ

10

MONITOR