Ритам

HENRY ROLLINS

Još jedna harizmatična ličnost koju je iznedrio američki punk nedavno nas je pohodila - HENRY ROLLINS, nekada frontmen Black Flag, danas je jedan od poslednjih istinskih zastupnika „rokenrola kao življenja”. lako Black Flag u našem rock pressu nisu imali portret dostojan njihove veličine i značaja, te bi upravo ovdjei sada trebalo započeti obiman prikaz karijere jednog od lučonoša američkog nezavisnog rocka, mi to zbog pomanjkanja vremena i prostora nismo kadri učitini. Stoga će pažnja biti usmjerena na Henry Rollinsa s tek nekoliko nužnih detalja o radu Black Flaga i najznačajnijoj američkoj nezavisnoj etiketi SST. Premda neki to ne znaju, Henry Rollins rdje osnivač ßlack Raga, veé jeu njega došao po odlasku iz svoje prve grupe State Of Alert Ipak, pravi uspon i najmarkantniji period karijere Black Raga započinje upravo 1981. Henryevim dolaskom koji je uveliko promijenio tekstualnu, a time i idejnu stranu grupe. Česte promjene članova unutar Black Raga gotovo je nemoguće prikazati osim detaljnm shemom koja bi uključivala desetak ostalih grupa u kojima su razne pridošlice prije, istovremeno ili kasnije svirali (Circle Jerks, Descendent?, Gone, Swa, DC 3 i mnogi drugi) pa ovdje treba spomenut tek nekoliko najvažnijih članova.

Npr. Chuck Duxowski, prvobitni basista koji je übrzo po Henryevom dolasku otišao u pozadinu kao menadžer grupe i osnivač SST-a, zatim dugogodiinji bubnjar Bill Stevenson (svirao u Descendentsima, kasnije u All), Kira, inače žena lyfike Watta itd. Kako je vrijeme odmicalo, jezgro Black Flaga praktično su postali Henry Rollins i gitarista Greg Ginn (paraleno svirao u Gone, suosnivač SST-a) što je rezultiralo serijom klasika, ne samo Black Flaga već i američkog novog rocka. I kada je zamor (a možda i nešto vise od toga) učinio svoje, a razilazak bio neminovan, Henry Rollins je bio doveden (ili se sam doveo) u položaj nalik Nick Caveu poslije raspada The Birthday Party, jer od frontana se, pa makar on bio samo polovina ili trećina autorskog tandema, očekuje najviše. Daljni slijed dogadaja otprilike je to i potvrdio. Naime, Andrew (bas) i Simeon Cain (bubnjevi) otišli su iz Gone (time je i Greg Ginn otišao u pozadinu i uz već postojeći SST osnovao malu etiketu Cruz) i pridružili se Henryu koji je pozvao gitaristu Chris Hasketta, prijatelja iz svoje prve grupe, State Of Alert. Doduše, na omotu prvog solo albuma Henry Rollinsa po imenu Hot Animal Machine kao ritam posatava navedeni su izvjesni Mick Green i Bemie Wandel, ali ovo do sada izneseno je službena verzija.

Izgleda da se Henry po razilasku Black Raga vrlo brzo konsolidirao i ne zapavši u kreativnu i autorsku krizu s Chris Haskettom načmio odličan set pjesama nazvavši ga Hot Animal Machine. Ovaj album iz ’B7 godine prilično je iznenadio poznavaoce radova Black Raga čiji je zadnji period bio težak, sumoran i psihotičan. Doduše, ni Hot Animal Machine nije lako djelo, ali evidentan je pomak ka rockerskijem, sažetijem, čvršćem i jednostavnijem izrazu, pa je Hot Animal Machine odlično primljen kao snažan, sirov i znojav rock album nabijen energijom i bijesom, ali ne i machizmom kako neki to pokušavaju imputirati. Übrzo je uslijedio i duhoviti EP Drive By Shooting, produkt istog sessiona kao i Hot Animal Machine. Ovaj EP izašao je pod übitačno smiješnim pseudonimom Henrietta Collins and The Wifebeating Childhaters. Malo zatim Henry je objavio recitatorski album Big Ugly Mouth, u formi u kojoj se iskušao na jednqj strani albuma Family Man od Black Raga. Übrzo je uslijedio bombardman, ovaj put pod imenom Rollins Band (ista postava) u obliku izvrsnog albuma Lifetime i albuma Do It koji sadrži žive snimke i tri studijske trake. Rnale je označeno trostrukim albumpm recitala

pod imenom Sweatbox i opet novi studijski LP Hard Volume, mračnije i teže izdanje Rollins Banda od svih do sada Stvamo impresivan spisak, bez obzira na raznolikost izdanja. Tim vise ako se ima u vidu i Henryeva sklonost k objavljivanju knjiga i snimanju filmova. Ipak, ništa kao živi nastup ne objašnjava Rollinsa, njegovu energičnost, žestinu i oplemenjenu sirovost. Gol, samo u cmom šorcu, istetoviran, mišićav i obliven znojem, Henry se troši do zadnjeg atoma snage, predstavljajuä potpuni antipod smirenom tihom momku kakav se doima pri slučajnom susretu na ulici. Besprijekorno podržan od razome ritam sekcije i na ovom koncertu nešto pretihog Chrisa, Henry iza sebe ima vise nego solidnu bazu na kojqj gradi svoj impresivan nastup kroz koji spretno održava tenziju između publike nad kojom doslovce visi i banda na sceni. Savršena vožnja Rollins Banda od hitova s prvog albuma poput Followed Around, Black And White i obrada Ghost Rider od Suicide, te pri kraju koncerta Crazy Lover Richard Benya do novijih kao što su Do It i materijal s albuma Lifetime i Hard Volume odlika je ovog koncerta. Često spajavši dvije-tri stvari u jedan set nastup Rollins banda imao je tek koju kraću pauzu, ali je očekivani bis izostao, po mom sudu ponajviše zbog našeg primitivizma (dokle to pljuvanje?) što je iznerviralo Henrya, okmjilo dojam i donekle bacilo sjenu na koncert koji je imao sve preduslove da bude briljantan. Henrya i njegov Rollins Band za to stvamo ne možemo okriviti, pa će ovaj nešto kraći nastup ipak ostali u konkurenciji za ponajbolji koncert sezone. Moćno!

Aleksandar Dragaš

30