Ритам

HILIADU GODINA POSEE

Više od bilo koga Cane je arhetipski heroj beogradskog rokenrola i jedan od retkih preživelih prvoboraca svedoka iz slavnih godina ”79-B(Ме koji su još uvek aktirai. Treći album Partibrejkersa bio je povod da sa igim rasvetlimo prapočetke, korene i istoriju (to se već može tako zvati) ovog, koUko tipičnog, toliko i vanserÿskog izdanka rokenrol scene u Singidunumu.

Ritam 1 - Koji je bio tvoj prvi bend? Cane: Zašto o tome? Ritam 1: Zato što je 1990. deset godina od Radničke kontrole. Cane: Ne, ne, 29. novembra je bilo deset godina od kako sam se prvi put popeo na scenu na nekom punk maskenbalu... slomio gitaru, prskao okolo „Nuvanom”... Ritam 2: To nije bila Radnička kontrola? Cane: Ne, Kopilad smo se zvali. Ritam: Ko je bio u bendu? Cane; Ma niko. Neki hard rokeri, ko zna šta su bili. Bio je na tom maskenbalu i Draža, bubnjar (kasnije u Laibachu), Montana se verovatno tu šunjao, Đoka iz Paste ZZ... Jezgro nekog punk rocka u Beogradu. Bili su tu i Lucifer, kasnije TV Moroni. Zezali smo se, drkali vino. Svi smo izgledali neverovatno. Ritam 1: Koliko je ljudi bilo? Cane: Ne znarn, trista. Merilo se koja grupa vise iritira Ijude - oni se deru, a žiri skuplja glasove. Ritam 1: Koliko je grupa nastupilo? Cane: Petnaest, šesnaest - totalni hepening. Ne znam dal’ su svi bili ozbiljni ili su se zezali, ali nešto im se dešavalo. Niko nije mogao sve to da iskapira. Tada su mi razbili vilicu... Ritam 2: Koja često pominje koncert Rutsa kao prelomni. Cane; E da! Ali ja nisam smeo da idem. Imao sam frku, opetZemun, ali nema veze. Dusorn sam bio tamo. Ritam 1: Kakvo je vreme bilo tad, uopšte, za takve dogadgje? "Cane: Izronili smo iz mraka, totalnog. „Sava Kranj”, Bezistan, podzemni prolaz, park kod „Moskve”, tamo smo visili. to je 79-ta, onda dolazi 80-81. najlepše godine. Stalno

su se neke izložbe otvarale, gotivna ekipa. Tamo smo jeli rakove i pili vino, a sv su nas onako gledali... neko nas je odobravao, a neko, zapravo veéina, nije. Onda je već počelo okupljanje po bendovima - Urbana Gerda, Defektno efektni, Krvna zmca, a na drugoj strani su bili i oni ljudi koji su znali da sviraju - Orgazam, Sarlo, 1d01i... Idole nisam voelo. Ritam 1: Dali bi ti uopšte pravio podelu izmedu dve generacÿe beogradskog novog talasa - na vas mlade i one starjje? Cane: Pa, tako je ispalo. Oni su svao za sebe imali već neku grupu za koju se znalo Zvuk ulice, Limunovo drvo. To su ljudi koji su već bili uključeni u sve to, a mi smo bili samo sirovine, Ritam 2: Oko tih bendova? Cane: Ne oko - tu! Mi smo zapravo bili glavni, a oni su bili zbog nas. Posle smo i mi bili u bendovima. To vreme je cela halabuka, svi pričaju, a niko se ne čuje. Onda moraš nešto da uradiš da se izdvojiš. Ljudi počinju da se izdvajaju. Ja mislim da je to vreme bilo, ne diletantsko, nego suviše srca, a malo mozga. Ritam 2: Naivno? Cane: Pa da, naivno. Bili su oni koncerti u

SKC-u, u junu i novembru, kada je svako mogao da svira. Čak je i Televizija to snimala. I onda vidiš, to je dobra stvar, ne znaš zašto, ali odgovara ti. Ritam 1: Kada se dogodio taj lični momenat da si kapirao da možeš da pevaJ i da hoćeš da izađaš na scenu? Cane: kada je Kontrola počela da šljaka... Svi su odjedanput verovali u nas zato što smo znali da sviramo. Svirao je Žika (kasnije u Disdplini, Ekatarini) koji je bio opasan, Darko je bio odličan, Đile, basista, koji je znao... On je jedan od sveüijih ljudi u mom životu... maletene ko učitelji neki, pričaju ti. A tada znaš, već si oslobođen vojske, pao godinu, već si obeležen, gubiš prisnost sa Ijudima iz škole. Ritam 2: Iz nekog normalnog života. Cane: Da, prekidaju se veze, frke sa roditeIjima. Onda u jednom trenutku napraviš bend i samo slušaš stvari - dosada, ispiranje mozga. Još ne znaš o čemu se radi, ali imaš celu tu žvaku. Sve bi da kažeš ali nisi toliko iskusan i promiču ti stvari, ali imaš entuzijazma. I svirali smo, Svirali smo na zadnjem koncertu Šarla - cela sala je htela da nas bije. Ritam 2: Svirali ste na Tašmgjdanu. (veliki dvodnevni Woddstock beogradske new wave scene, septembra ’81). * Cane: Tamo smo digli najveću frku. Posle je negde pisalo „Mladi gnevni roker” - kao, ko je njega pustio na tu manifestaciju da on zove Stadion da mu puši... Ma, mi smo tada hteli da budemo odrasli, kakav rokenrol PIL, Gang o Four se slušao, hteli smo da istražujemo. Ritam 2: Tada se baš svašta sviralo. Cane: DA, ali mi smo pazili. Ostavili smo za sobom 7 stvari koje su baš, 0n0... čak smo i „Mramor, kamen i željezo” svirali i zvali su nas na bis zbog te stvari. Ritam 1: Od tih stvari, „Dosada” je još uvek... jeziva koiko je u цјрј to vreme uhvaćeno.

PARTIBREJKERS

37