Ритам

Cane: To stoji, ali to niko nije provalio. U toj stvari je sve napisano, mnogo je zrelo bilo. Ritam 2: Ta stvar se nalazi i na „Artističkoj radnoj akciji”. Koliko je ARA bila pokušgj novog Paket aranžmana? Pane: Stalno se priča - hajde da nepravimo novi Paket aranžman. Sve je to bilo montirano. Ja sam Paket odrnah kupio kad je izašao, ali mislim da ta ploča nije Lzdržala vreme. Ritam 1: Još i onda je bila manje-više dokumenL Cane: Sve je onako bi 10... Ritam 1: Isfabrikovano? Cane: Ne isfabrikovano, nego suviše grupno, mada ti bendovi nikad nisu bili jedni za druge. Ritam 1: Nije postojalo ništa što ih je okupljalo, samo ta ploča. Cane: Ma bilo je O.K. ali ja sam tražio nešto dalje. Pojavio se u to vreme čovek koji se zvao Manzanera, koji je bio drugi čovek u mom životu. On je bio odličan drug sa momcima iz Šarla i nas je zagotivio, putovao sa nama. I onda su upali Cramps, •oni su pocepali nebo iznad mene. Ritam 2: Odatle dve gitare bez basa u Parübrejkersima. Cane: Da, da. Već je počela da se traži nova muzika, napuštaio se sve što je do tada bilo i išlo se na stare ploče, na nekih 70% ploa koje sam imo do ’7B-me. Sve je već počelo da... Ritam 1: Dobija neki oblik? Cane: Ne još, ali je bilo tu negde. On (Manzanera) me kapira da imam šta da kažem, ja njega kapiram kao čoveka kome to treba. Kontrola se tada raspala i ja se muvam o gradu, curi vreme... i fop, fop, fop - naprave se Partibrejkers. Manzanera, Ljuba, Anton i ja. Antona sam znao, ali se nismo družili. Meni je on bio, kao... mnogo svira, ali nema problema. Onda smo izmislili ime. Ritam 1; Ko je izmislio ime? Cane: Ja sam celu priêu, a Manazanera je rekao - Partibrejkers. Skupili smo se kod njega u gajbi i to je bilo nešto novo. Dolaze ti neki ljudi koji imaju svoju filozofiju, stariji tipovi. I onda im kažeš - moju priču, a oni kažu - da, ali slušaj ti našu priču. Međusobno proveravanje.

Ritam 1: Ti si tu bio ngjmladi. Koliko su te ti kontakü sa starjjim Ijudÿma opredelili u onome što želiš da radiš? Cane; Otvore te. Aii nije to ono što se nekima dešavalo da potpadnu pod uticaj, izgube svoj identiteL Ovde su bile četiri ličnosti koje su mešale svoju muziku, svoje karaktere. Hteli smo da budemo kao Crampsi. Ritam 1; Jesu li Cramps bili ngjvažniji uticaj? Cane: Sve smo slušali, Hendrixa naročito. Svako je doneo svoju muziku. Ritam 2: Niste svirali obrade tih stvari... Cane: Samo „I’m A Man”, ali na svoj način. Anton je imao nekog TEAC-a pa smo kod njega u podrumu snimili prve stvari. Došla je „Radio Utopija”. Prvi koncert smo imali u DADOV-u, kao predgrupa Fildes. Ritam 1: Gde su se ti Partibrejkers konačno defmisali, kad se ta mešavina konačno uobličila? Cane: Kad smo shvatili da možemo da budemo najbolji. Ritam 1: Kad je to bilo? Cane: Pa, jednog trenutka... koji traje. Vremenom, kad su Brejkersi počeli da žive normalno, zajedno, i kad to vise nije bilo samo ono - ćao momci, vidimo se, nego druženje. non stop smo mislili jedan na drugog. Ritam 1: Posle tog perioda u kome si tražio odgovore, da li su Partibrejkers bili ono ргеко čega si počeo da ih nalaziš? Cane: Definitivno. Ritam 1: Dali bi rekao da postoji nekakav san Partibrejkersa? Cane: Znaš, to postoji u svima i vremenom ljudi počnu da razmišljaju o drugim stvarima, razilaze se za sva vremena. Antonu je ostalo, i meni je ostalo. Ritam 1: Koliko je tgj prvi album bio ono što ste vi tada bili? Cane: Na toj ploči je sve zapisano, sve što se u studiju dešavalo. Osluškivanje, prizivanje... Ritam 2: Koliki je bio Kojin uticaj na tu ploču? Cane: Pa, mi smo imali prvi intervju sa Kojićem, u Džuboksu. On nas je preporučio. Bio je sa nama,Manzanera mu je bio najbolji ortak, Antona je voleo kako svira... I došao je da radi sa nama. A kad je ploča izašla u nekoj recenziji je pisalo, kao - da li su Partibrejkers mladi brat dua Disciplina Kieme. Ritam 2; Da, valjda su mislili da kroz Brejkerse Kqja isfurava neke stvari koje voli ali ne svira u svom bendu. Cane: Ma da, verovatno pošto nikad nije svirao gitaru u bendu, sve mu se to sviđalo pa se zamišljao tu. Svi smo se mi negde zamišljali. On je bio tehnički potkovaniji od nas, mi nismo bas znali... Ritam 2; On vam je radio i ton na koncertima, pa su ljudi govorili da vam uvek upropasti zvuk. Cane; Ma, dobro... disko doboš, ha, ha. On je u osnovnoj školi valjda dobio neku plaketu kao istraživač, ima neka takva prića. Dulence... Ritam 2: Jeste li tu ploču radili sa nekakvom svešću o tome kakva slika o vama to treba da bude i1i...? Cane: Ne, nismo mi toliko srljali, ali nismo ni svesno pravili. Sve je počelo da curi iz nas. Provalili smo da je uspeh u tome koliko se opustiš da ta napatvorena energija dode do nekok čoveka. Ritam 2: Šta se dogadalo sa vama posle te ploče? Cane; Ništa. Svirali, doživeli velike Ijubavi, Manzanera otišao... bili smo još neko vreme u kontaktu, a onda se izgubio. Ritam 1: Uopšte, dosta ljudi iz te ekipe je otišlo, što u London, što ne zna se gde. Cane: I ja sam imao to pitanje da li da ödem u London, ali ostao sam. Sta eu tamo. Ovde sam imao ono što sam voleo sjajne pesme, sjajan bend. I onda su počele nedaće, jer je Manzanera bio dobar duh. Totalni šmek, èarolija. Kupali smo se u nekoj svqjoj lepoü, jer verovatno nikom nismo bili potrebni. Na kraju je otišao duh. Zato što smo prestali da se negujemo. Onda smo svirali sa Keletom (Disciplina Kieme) i pravili stvari za đrugu ploču, krajem ’B5te. Ritam 1: Bila je tu i jedna pesma, „Reka”... Cane: Da, da. Bila su i „Tkiva” koja nisu ušla na prvu ploču, a veé smo počeli da radimo „1000 zvezda”, „Bambusov cveC... I onda smo, u jednom trenutku, videli da nas nije briga. Ostajali smo bez daha, Kele je otišao, Anton počeo da svira sa Pladenicima. I razišli smo se decembra ’B5-te. Ritam 2: Ali ste se ponovo sastavili Cane: Prošlo je neko vreme i ponovo sam našao Antona i pitao ga hoćemo li mi nešto da radimo ili nećemo. U meduvremenu sam bio u nekom bendu sa Darkom iz Kontrole i Munetom, basistom, koga sam doveo u Brejkerse. Onda smo tražili bubnjara i opet se pojavio Dile koji nam je predložio Vladu Funteka.

PARTIBREJKERS

38