Ритам

THE PIXIES - „SURFER ROSA’’ (4AD-Škuc Ropot)

Ovo izdanje je sasvim logičan feedback superiorne Pixies tumeje iz svibnja ove godine. To šio je od njihovih nastupa u Jugoslaviji pa do prvog pojavljivanja neke Pixies ploče u nas prošlo vise od šest mjeseci u ovom slućaju i nije neki teški komercijalni pfopust. Naime, unatoć zahuktaloj licencnoj ponudi (posebno Jugotonovoj) ova pioča (u bijelom svijetu izdana u proljeće 88.) je definitivno najkvalitetnija stvar koju bi domaći slušalac dobra ukusa mogao prioštiti trenulno.

Mislim da bih ispao prilično pretenciozna budala kada bih vam sada pokušavao dubokoumno analizirati svijet Charlie „Black” Francesa, glavnog aulora grupe. Taj gušt bez problema prepuštam nekom drugom, a svakako najbolje bi bilo kada bi svatko od Vas cijenjeni čitaoci bez ikakvih sugestija sa strane pokušao sam uroniti u „Surfer Rosu” jer duša uronjena u Pixies se oplemenjuje u onolikoj mjeri, u kolikoj teže istisnuti Pixies. „Surfer Rosa” je prvi LP ovih bostonskih slalkiša. Prethodio mu jepraktićno demo-mini LP „Come On Pilgrim” sa kojeg su pjesmu „Vamos” ponovili i na (u drugačijem aranžmanu) „Surfer Rosa”. Nakon nje uslijedio je ovogodišnji „Dollitle” i plasman u top ten oficijelne britanske top liste. U ovoj priči o strelovitom usponu koja graniéi sa bajkom „Surfer Rosa” doista stoji kao kamen temeljac obećavajuće karijere, kao prljava ( rockerska protuteža blistavom melodioznom gitarskom popu „Dolittle”-a. Legenda govori kako je Steve Albini (ex-Big Black, ex-Rapeman) producent Surfer Rose kompletnu ritam sekciju snimio u dva dana a da bi zatim ostalih petnaest dana snimanja forsirao Charlie Francisa i Joey Santiaga da snimaju gitare do iznemogiosti. Kao i uvjek kod ovakvih poiuprovjerenih tračeva istina lebdi negdje u magli ali činjenicaje da Pixies moraju biti beskrajno zahvalni onom pametnom čovjeku u 4AD kompaniji, koji im je predložio žgoljavog radoholićara Albinija za producenta. Suočivši Albinijev blago rečeno radikalen stav „gitara je osnova svemu jer je produžetak mog penisa i zato je obožavam" sa Charlievom ambicijom pravljenja „cool rock songs” od kojih se koža ježi, (interview u Ritam br. 5. - onaj sa odvratnim naslovnjakom) „Surfer Rosa” je na divan način u sebi generirala nasljeđe američkih noise gitar gßipa s jedne strane i svega što su dvostruko upijajuće stanice Charlie Francisovog mozga bile u stanju do tada upiti, sa druge. 1 naravno u tim rijetkim trenucima kada procès približavanja stavova funkcionira idelano, rezultat takvog zajedničkog rada redovito skončava kao remek-djelo. Surfer Rosa tu ne bi trebao biti nikakav izuzetak. *****

Ante Čikara

THE JESUS AND MARY CHAIN - AUTOMATIC (WEA-Jugoton)

Kada neko na početku karijere, snimi antologijsku ploču, koju odmah proglase za jednu od najboljih debi ploča u istodji’rock muzike, to je kritićari ..Soundsa” uvrste na listu 100 najboljih albuma svih vremena (44. mesto), a kritičari NME-ja je proglase za ploču godine (zajedno sa Tom Waitsovim ..Rain Dogs”), teško je pomisiiti da će se buduća karijera tog sastava kretati nekom drugom, do nizvodnom ili bar ravnom linijom. Upravo obmuto se i dogodiio mladom škotskom rock sastavu THE JESUS AND MARY CHAIN, kada je 1985. izdao sada već legendami prvenac - „Psyche Candy”. I dan danas vet je pun „nevemih Toma” (nekadašnjih velikih zagovornika njihove prve ploče - jedan od njih je i eminentni Giordano Paunovicci), koji još uvek sumnjaju da su oni zaista veliki sastav, Uticaj koji je iraao njihov debi narevitalizaciju britanske rock scene, sredinom osamdesetih, ravan je samo eksploziji Sex Pistolsa i The Clash (1976-1977). Čak ni besmrtni The Smiths nisu izdržali totalni presing, ovih škotskih gorštaka, čiji se odjeci protežu od The Shop Assistants, Primai Scream, Pastels, The Mighty Lemon Drops, The Age Of Chance, The Weding Present, preko Happy Mondays, pa do The House Of Love, My Blody Valantine, Primitives, Kitchen of Distinction Mega Sity 4 i Stone Roses. „Automatic” - je treći regularni album za „JAMC”, i on se pojavljuje posle predprošlogodišne kompilacije B-strana singlova „Barbed Wire Kise Rises" (1988). Ono što odmah privlači pažnju kod slušaoca je neverovatna količina snage i ravnomemo rasporedene energije, koja deluje pomalo neočekivano, s obzirom da je prethodni studijski album „Darklands” (1987), bio naglašeno mimijeg i srednjeg tempa. Već kod prvog hit-singla (Blues From A Gun") mogla se primetiti izuzetna žestina, može se reći punkerske frnetičnosti, tako dominantne na njihovim prvim snimcima. Povratak na fuzz, feedback i tvrđi zvuk, pokazalo se kao odlično rešenje. „Automatic” je zapravo nekakav prelazni oblik između čvrstog, eksplozivnog i brzog, prvog, i mekšeg sporijeg drugog albuma. Mogli bi smo reéi übrzani drugi album. Harmonije i melodični rifovi su još više izbaëeni u prvi plan, a sam naslov se kao lajt motiv, inkorporiran provlači u skoro svim pesmama. Mehaničk (automatski), tvrdi discoidni ritmovi - preuzeti iz Blondie klasika „Heart Of Glass - dominiraju u velikom broju. a nove gitarske rifovne „pozajm ice” preuzete su od T REX-a, THE RAMONES-a i PATTI SMITH. Pasionirani Ijubitelji rock istorije ili moderni gusari današnjice. The Jesus and Mary Chain na misteriozan naćin već godinama usavršavaju svoju muzičku formulu, a da nisu ni za milimetar promenili životnu filozofiju ili uprljali svoje prste. „Automatic" - je stimulativna pozajm ica svega onog što ste oduvek hteli da sazmate o rock muzici. THE VELVET UNDERGROUND i THE STOOGES, COHEN i DYLAN, T REX i PHIL SPECTOR SPRINGSTEEN i BOWIE. Garažni rock, disco i BEACH BOYS. Sve to najednom mestu, na jednoj ploči. SONIČNO I SENZITIVNO! NIKAKO NE PROPUSTITI! Ovo je zaista paklena ploèaü *****

Duško Pijjak

72