Ритам

njem okovu Comics Code Authority, neporuSivog zakonika o cenzuri stripova koji će u Americi verovatno preživeti i 21. vek, jedina mogućnost za mnoge, "poslednja šansa za uklete intelektualce". ! mada je tu kreiran underground strip osamdesetih, ne treba zaboraviti druge autore, sa ove strane Atlantika, premda njihov značaj zaostaje za američkim - pre svih Hunt Emersona, koji u sterilnoj Velikoj Britaniji jedini vodi rat u Knockaboutu, bastionu off stripa i rekorderu po broju suđenja među sličnim izdanjima. Spanija za sada nudi samo Pepe Morena čija anti-utopistička vizija kroz parodiranje Džokera i Betmena kao simbola večne borbe dobra i zla produžava njihov život u 21. vek, gde zatičemo kodove Betmena i Džokera kako se jure kroz vladajući kompjuler Gotham Скуја. Moreno uvodi digitalnu tehniku u svet stripa - naime. ceo strip je urađen Macintosh kompjuterom, koristeći ponavljanje sličica kao još jedan akcenat na zajednicu klonova koja krstari ulicama, dok mozgove kontrolišu Media Man, Law Man i госк zvezda Gata, primajući naređenja od virusa Džokera, koji se uvukao u glavni kompjuter - Mrežu. Francuska je dala mnogo bolje slikare inspirisane stripom (Combas, Di Rosa i drugi), nego same off stripove, koji lamo i daije idu na sex-droga-nasilje tematiku. ne mrdajući ka proširenju percepcije. Rad Figuration libre (grupe u okviru koje su Combas i Di Rosa) vrio je cenjen i priznat, ali njihovi uticaji slabo prelaze galske granice (po principu "novac je moć je kultura"), a likovne galerije širom sveta ostaju vrlo dosadna mesta, I gde se nalazimo? Umesto kraja, najbolje nazad na početak.Old-tajmeri, utelotvoritelji idioma - Robert Crumb i Gilbert Shelton, su, zamislite, još uvek živi i zdravi (?) i rađno raspoloženi. I dalje vam svi odgovaraju Freak Brothers kada kažete underground strip. Ovi Sheltonovi najpopulamiji junaci su doživeli nova izdanja i lako probili opnu off izolacije, zahvaljujući tome što su duhoviti i ne lako jezivo cmi kao linija po kojoj se Crumb kretao celog života. Sam

bog undergrounda šezdesetih, Crumb, loliko je mrzeo komercijalni strip da je prestao da crta Fritz the Cat posle velikog uspeha dugometražnog crtanog filma koji je urađen po ovom njegovom stripu, iako nije odobravao njegovo snimanje. Sumnjajući u sve i svašta, počev od samog poziva strip crtača, posle serije stripova o misterioznim nestancima i tragičnim krajevima ranih jazz velikana (koja Crumb objašnjava preko voodoo prokletstava, jer svi potiču iz Teksasa, navodne američke postojbine voodoo magije), ovaj četrdesetogodišnjak sa-

da radi stripove o svojoj herojskoj borbi proliv sebe i ovog puta sredovečne krize. Crtajući svo đubre svoje svakodnevnice, sada bez ikakve želje za bilo čim osim za totalnim pražnjenjem, Crumb postaje sam svoj omiljeni heroj, samo crtež... ukratko autor postaje delo. Vrlo čudno i vrlo depresivno, no optimizam nikad nije ni postojao kao Crumbova vrjina. U retrospektivi, revolucija se desila, ali nije bilo televizije da je snimi. Zvanična slika i stripa i likovnih umetnosti ostala je u gra-

nicama bezbednog, stereotipnog i DOSADNOG - underground strip je baretn pokazao na pul van, terajući publiku da postane kreativna i eksperimentišuća i da traži, kao što ste i vi nekada kupovali ploče o kojima ništa nisle znali, jer ste želeli da nešto OTKRUETE, a da vam ne bude servirano, nešto što bi bilo zaista vaše, jer umetnost, ili strip, ili usmeno predanje, nisu ništa drugo do apologija određene socijalne grupei... DA! POSTOJI ŽIVOT VAN ROCKAND ROLLKLIŠEA,

59