Ритам

- Та pioča zapravo ni nema nasiova, mada sam ja verovao da će je Ijudi zvati Leptir zbog leptira na omotu, Što se nije desilo. - Da, ali mi nismo naročito oduževljeni idejom đa albumi moraju imati svoje ime. Ja lično sam oduvek smatrao veoma čudnim to da kolekciju nečega moraš nazvati jednim imenom. Uoslalom, naslovi pojedinačnih pesama za mene već predstavljaju dovoljno veliki problem. Recirao, Shine On je za mene bila problem, a sadaSnjem naslovu je kumo' ao Aian McGee, dok je moja ideja bila da se ona zove House OfLove. Ovome se i sam Guy grogotom nasmeje, shvatajući šta bi se desilo kada bi poređ albuma nazvanog imenom benđa, imac i pesmu istog imena na drugom, bezimenom, albumu. Možda t i ga publika i kritika počeli smatrati neinventivnim ili šaljivčinot! nedcstojnim uloge naslednika Morrisseyja. Jer upravo je to bt način na koji su mnogi tretirali Chadwicka, ili bolje reći Guya . Теггуја, dok je ovaj drugi još bio u bendu, oživljavajući kroz njih dvojicu iluziju svetog partnerstva Morrissey - Јоћппу Marr. - Ja toga nisam ni bio svestan. Uostalom, zašlo bi baš meni пеко uvalic lu dužnost? Ja nlkada nisam ni bio veliki £an The Smithsa, nit: razmi Šljam na sličan način, tako da lo nije imalo smisla za mene... 1 trefca shvatili da ja, iako volim muziku Smithsa, ja ih nikada nisam nežto obožavao ili slično. I mislim da ne postoji ikakava osnova za poređenje između nas i Smithsa. Da sve bude još smešnije, zapravo lek u poslednjih šest meseci ja sam počeo da slušam njihove ploče i tek sada ih zais.ta volim, ali ranije nisam imao pojma čime su lo Ijudi zapravo bili opsednuti u slučaju Smilhsa. Možda lom rock’n’roll poetikom prepunom tragično prekinutih prijateljstava, ličnih katastrofa, buntovništva druge

vrste u odnosu na ono sa kraja sedamdesetih, što se sve razlikuje od američkog viđenja stvari u kome se sve na kraju svodi na šoubiznis. Posloji jedna velika razlika između Amerikanaca i Engleza, koliko se meni čini, bar na osnovu onoga žlo sam čitao i uzimajući u obzir Ijude koje sam sretao. Mada i jedni i drugi po tradiciji imaju veoma dobre bendove i veoma dobre muzičare, amenčki stav je prepun romantičnih ideala prema onom što zovemo rock’n’roll. Na kraju krajeva rock je nežto žlo su Amerikanci izmislilii što je veoma blisko njihovom menл što su Englezi jednoslavno ukrali i proširili po svetu, mada i u Engleskoj piostoji jedan deo tog romantičnog mila kada se govori o Rolling Stonesima, Doorsima, drogama i sličnom. Ali, bar što se mene liče, to je sve daleko od nečega instinktivnog, jer ja se ne osećam veoma prijatno u ulozi zabavljača. To nije razlog zbog kojeg radim sve ovo. Pa zašto onda Guy Chadwick radi ovo što radi? Zato što kaže za samog sebe da je manična osoba koja nikada ne razmišlja o odmoru, koja se ne može opustiti i koju gone instinkti. Možda zato da bi bio bogat. Bogat u smislu u kome bi, po Chadwicku, svako u jednom idealnom svetu morao biti bogat. Ili da bi sebe ovog proleča stavio pred poznatu mu torturu turneje i konstamnog sviranja, i.stina ne baš onako intenzivnog kao u periodu od oktobra ’B9. do avgusta ’9O. kada su The House Of Love odsvirali sto osamdeset koncerata. I da bi se onda opet vratio u svoju Ijušturu sa ženom, psom i anonimnošću. A ako neko oceni kao pretencioznost, Guy će samo slegnuti ramenima, srknuti još gutljaj kafe, zavalili se u stolici, pogledati u blistavo nebo i verovatno sebi reći - Shine оп!!!

31