Ритам

ploču i podsličući njenu prodaju, što je nešto tipično za stav diskografskih icuća, ali mi to očigledno nismo radili. Umesto loga mi smo remiksovali dosta od postojećeg materijala - ja sam ponovo snimio vokale na nekim pesmama - i lo je bilo 10. I ne samo da nije bilo nikakvog pritiska radeći na ovoj ploči, već smo doživeli i jedan osećaj luksuza koji nam do tad nije bio poznat, jer smo radeći na njoj utrošili veoma malo vremena, a osim toga nije bilo ni neke velike promocije, ni bilo čega dnigoga što bi nam dalo osećaj napora. A парог i problemi su upra- | vo ono na šta je » Guy najčešće nailazio proteklih godi- , na, jer ako je stvaranje debi albuma The House OF Love proteklo prilično bezbolno, пјеgov naslednik je do sada več ušao u legendu kao jedna od najduže čekanih ploča, neizvesnih isto skoro koliko i katastrofalni The Seeds Of Love Tears For Fears ili bljutavo retrospektivni Goodbye Jumbo, debi za World Party. Zapravo i sam Guy kaže da su se The House Of Love pračeni kletvom "najveće nade", lansirane od strane britanske muzičke štampe, pretvorili samo u največi marketinški promašaj ’B9. što nije daleko od istine, jer dok je masa znatiželjnika očekfvala ispunjenje obećanja, The House Of Love su se batrgali da uopšte prežfve. Na kraju, gitarista Теггу Bikers je i digao ruke od svega, što Guya očigledno nije mnogo izenadilo, jer kad mu spomenem Теггуја i razlaz, on se samo nasmeje i kaže; "Ja sam oduvek znao da će Теггу napustiti bend. Još od najranijih dana, on je pričao o nekom solo projektu, o tome da nije najzadovoljniji radom u bendu, i slično..." Ali Теггу nije bio jedini problem. Pitanje kome prepustiti produciranje ploče je očigledno bilo опо najteže, jer producenti su dolazili i odlazili, a Guy i društvo nisu bili sigurni koji koji od njih je onaj pravi - da li je to Ttm Palmer (Mission, Тш Machine, Texas...), gazda Mute Recordsa Daniel Miller, ili možda Stephen Hague (Jimmy Sommerville, Banderas...) - U tom trenutku jeđino šlo smo želeli je bilo napraviti ploču, a neki

producenti su bili slobodni u jednom trenulku, neki u drugom, a mi smo hteli da radimo sa njima i onda se sve to desilo da smo promeniii viže producenata. Sada kada razmišljam o tome, vidim da je grežka biia naša - da nismo bili dovoljno spremni za snimanje. Nje bilo onog grupnog osećanja šta možemo uraditi sa pesmama koje smo imali; nismo bili dovoljno uvežbani, već smo jednostavno smatrali da ako je neka pesma dobra, da onda samo možemo ući u studio i snimiti je. A sada, na primer, poslednjih meseci, mi pišemo pesme i uvežbavamo ih i nešemo poćeti sa snimanjem naše naredne ploće sve dok kompletan materijal nije napisan, uvežban, sviran na koncertima, a mi кошpaktni kao bend. Dok je pretprošle godinesve bilo jedna vrsta konfuzije i paranoje. Ne sasvim nedostatak orijentacije, ali jedno nerazumevanje situacije, јег mi smo taj materijal svirali, svirali i svirali u studiju sve dok nismo izgubili osećaj prema njemu... A producenti sa kojima smo radili su zaista dobn', svako na svoj način. 1 svaki bend bi ti rekao isto ■ producent je u studiju samo zalo da bi nešto pridodao našto svoje produkciji ploće, dok ostalo zavisi od benda. Ali mi u tom trenutku nismo baš bili sjajni. Na primer, Stephen Hague, koji je izuzteno talentovan momak, ni smo sa njim uradili nekoliko pesama koje kasnije nisu uopšte ušle na ploču, jer nisu zvućale kako treba. Ne kažem da je to bila njihova grežka, kao što nije bila sasvim ni naša greška, već više jedan sticaj okolnosti zasnovan na ćinjenici da nama onda nije sve išlo kako treba. I ma koliko The House Of Love bili zbunjeni samim procesom nastajanje te ploče, publika (a i neki nazovi muzički kritičari) su bili u još većoj dilemi kada se sama ploča pojavila u prodaji. Ne zbog njenog

sadržaja, jer svi su bili naSisto sa time da je već odavno poznata Shine On jedan od pravir primera koliko pop pesma može biti ushićujuća, zarazna i veličanstvena u svojoj jednostavnosti; da je Hannah jednako impresivna; da je Beatles And The Stones omo što mnogi drugi nisu uspeli napraviti; da je... U stvari, sve je bilo jasno što se tiče muzike, ali ne baš i samog naslova ploče.

I mislim da ne postoji ikakva osnova za poređenje između nas i Smithsa. Da sve bude još smešnije, zapravo tek u poslednjih šest meseci ja sam počeo da slušam njihove ploče i tek sada ih zaista volim, ali ranije nisam imao pojma čime su to Ijudi zapravo bili opsednuti u slučaju Smithsa.

30