Ритам

HOUSE OF LOVE

"Мотак kojije uradio nemoguće, napisao dobni pesmu sa Beatlesima i Stonesima u naslovu, Guy Chadvvick iz The House Of Love, priča sa Vojom Nešićem o tome kako je teško biti sledeća velika stvar. Naročito kad čovek samc želi da bude sam u kući Ijubavi.

Bilo je to krajem prošle godine. Na skoro svakom koncertu na koji sam otišao u to vreme u publici sam viđao jednu istu priliku - sasvim pozadi, kraj ulaza, u crnom kaputu, podignutog okovratnika, sa rukama zaglavljenim u džepove, malo namršten, sam i nepokretan, stajao je Guy Chadwick. Bez obzira da li su svirali Ga!axie 500 u U.L.U. ili Pale Saints u Town & Country Clubu, ili neko drugi, negde đrugde. A Ijudi su se šetkali naokolo, razgovarali sa poznanicima, gurali se kroz uobičajenu gužvu do bara, propinjali se na prste da vide band. Ostali su sve to radili, ali ne оп. I nisu obraćali baš previše pažnje na tu malo čudnu zvezdu. Ili su mu možda terali inat na želeći da ga primete, ne. želeći da mu pokažu kako lik zamišljenog usamljenika njima išta znači. A danas Guy Chadwick sedi preko puta mene i ispija podnevnu kafu. Crni kaput je prebačen preko susedne stolice, a oči su skrivene iza tamnih naočara za sunce. Ne, ne radi se o onoj klasičnoj igri skrivanja identiteta, već o zimskom suncu koje ovu staklenu baštu sa pogledom na Hyde Park pretvara u tropski vrt potpuno uništavajući njenu aristokratsku čistotu i jednostavnost. Ipak, još uvek, sve je veoma cool (zar ne, Guy?). A mogli smo se naći i u nekom pubu, dole preko reke. Jer uostalom, obojca živimo u južnom Londonu, skoro iza ćoška jedan od drugog. Ali Ijudi iz Phonograma su insisliraii da ovaj susret bude negđe u gradu. I zvučalo je kao da se time želi naglasiti da

su oni ti koji odlučuju o svemu; da su oni od Creationa otkupili, tvorevinu zvanu The House Of Love i da sad oni diriguju. Sličan utisak su mnogi stekli i kada se prošle jeseni pojavio Spy In The House Of Love album, ili bolje reći kolekcija do tada neobjavljenih pesama i onih koje su se ranije možda pojavljivale samo na B stranama singlova. Pomislilo se: "O da, Phonogram hoće svoj novac". A Chadvvick? Još jednu potvrdu umetničkog kređibiliteta baziranog na reputaciji pesnika koji pije i peva. Sam omot ploče jedino je potvrđivao sumnje - fotografija na kojoj su Guyev pas, knjige Nabokova, Sartra, Selindžera i Anais Nin, i... svakako flaša i čaša kao dodatni dokaz boemštine. Sumnje jedino nije potvrđivala sama ploča u svoj svojoj raznolikosti od skoro epske širine Scratched Inside do Chris IsaakovskOg sentimenta Baby Teen, ili The Cureovske Love IV. Ali pitanje je ostalo - čija je to bila ideja? - Da, ideja jeste došla od Phonograma, i naša prvobitna reakcija je bila da nismo želeli takvu ploču. Ipak čovek iz Phonograma sa kojim radimo nam je jednostavno poslao kaselu sa snimcima svih pesama koje su bile u pitanju i zamolio nas da skupa poslušamo kasetu, što smo mi i učinili i pomislili "O, pa ovo zvuči kao zaista dobaralbum", što je i način na koji i posmalramo ovu ploču - kao kompletan album, a ne kao način da se dode do novca, ili bilo šta slično... Sem toga, večina bendova kada objavljuju ovakvu ploču, obično napišu i jednu novu pesmu, stave jesa ostalima na ploču, a zalim, pre nego što se LP pojavi u prodaji objave tu pesmu i kao singl, koja se onda vrli na radiju reklamirajući time i celu

29