Ритам

ORTHODOK CELTS "Orthodox celts" kaseta (Take It Or Leave It) Posle mase rock-mutanata svega - i svačega, nešto sasvim obično može vam pomeriti poluge u glavi. Trebalo se samo setiti irskog folka! Orthodox Celts su se prvi setili, i rezultat je istoimeni album sa 12 pesama i ogromnom količinom pozitivne energije, lako vas neće, kao većina "hard" bendova, naterati da vrištite, moraćete da zaigrate. Sve pesme su zapravo obrade irskih tradicionala, a neke će vam biti poznate iz repertoara renomiranih irskih sastava ("Irish Rover" sviraju i Pogues, itd.). lako materijal zvuči kao skladna celina, treba reoi da svaka pesma predstavlja muzičke specifičnosti pojedinih irskih regija, tako da možete steći predstavu o bogatstvu irskog folklora, njeghovim osnovnim odrednicama, ali i posebnostima. lako ne sviraju autorske pesme, Orthodox Celts imaju jasno zamišljen koncept kako da publici približe za naše prostore neobičan zvuk, i da na pravi način prenesu specifičnu atmosferu. U tom smislu i omot, na kojem se nalazi jedna od prvih mapa Beograda, ima značajan udeo. Dakle, povratak tradiciji i folkloru... Za Irce neizbežni deo tradicije predstavljaju viski i fudbal, pa to ni ovđe nije zaobiđeno. Oda viskiju ("Nancy Whiskey") i himna FK. "Celtic" ("A Grand Old Team'j su uz pomenutu "Irish Rover" samo tri bisera sa ovog izdanja koje kvalitetom i posebnošću zaslužuje da ga poslušate. S obzirom na činjenicu da se radi o obradama, jedna zvezdica ide pravim autorima, a ostale "Keltima" za perfekciju svega urađenog. Preporučujem.

Dejan Đordević

BRANKO MARUŠIĆ ĆUTURA "The best of 1 968 - 1 990" kaseta (ITV Melomarket) Životni put i karijera ovog čoveka spadaju u jedne od najčudnijih u inače dovoljno čudnom razvojnom putu beogradske rock'n'roll scene; u skokovima, ali uvek tu. Marušić spada u onaj herojski naraštaj koji se obrazovao па rock muzici šezdesetih i koji je voleo soul, nije se stideo bubblegum hitića, ali je imao smelosti i za prave psihodelične ekspehmente. Njegovo učešće u jednoj od presudnih beogradskih grupa druge polovine šezdesetih - Oetlmenima - sa braćom Jelić, večan mu je kredit, a najslavniji trenutak - hit iz 1 973, pod imenom "Noćna buka", jedan od najneobičnijih domaćih hitova ikada, sa nezaboravnim košmarnim efektima usred numere i legendarnim refrenom "obara - zimbara”. Kao i u slučaju Duška Prelevića, naravno, radi se o jednoj od onih karijera koje nikad nisu imale kontinuitet potreban za neki veći uspeh, te su postale deo gubitničke mitologije koja prati rock u ovom gradu i koja se tu i tamo neprijatno dotiče sa istovetnom

kafanskom. Čutura je sa te strane čist kao što snimci "Sumrak", "Veseli svet", ili "Slatko" (nenormalno simpatični prepev "Sweets For Му Sweets") dokazuju, tu je bilo dovoljno talenta da se uradi sve što se poželelo, Jedino što pre 1 973. nije bilo uobičajeno snimati rock albume, pa su ovi singlovi bili sve što se i moglo uraditi (a oni su i bukvalno spašavani odnekud, jer tu i tamo prijatno krckaju kad pustite kasetu). Pošto se radi samo o delu kontinuiranog napora ovog izdavača da priredi suvislu seriju reizdanja (najava: Pop mašina na CD-u, u januaru), koristim priliku da predložim i njima i svim zainteresovanima saradnju na skupljanju materijala za jednu pristojnu kolekciju domaćeg rock'n'rolla šezdesetih, perioda beskonačne naivnosti i beskonačne vere u to što se radi. stari snimci (8): * * * * novi snimci (4): (nepotrebni)

RAZNI IZVOĐAČi "Radio utopia" CD (B-92) Ovo bi bilo obično promotivno izdanje Jedne radio stanice (B-92), sve skupa sa pomalo: neukusnim političkim marketingom na inače sjajnom omotu (autor: Slavimir Stojanović), kad se, nekim slučajem, ne bi desilo da živimo tu gde živimo, te skoro pola rock sastava sa ove kompilacije još nije ugledalo svoju muziku objavljenu na CD-u. Pri tom većina ovih grupa ima određen status, bilo kao već izgrađeno ime, brlo kao ime koje obećava. Iza svega, naravno, stoji ambiciozna namera da se predstavi ono najbolje od srpske rock muzike, па isti onaj elegantan način na koji su to već sličnim kompilacijama uradili u Sloveniji, Makedoniji i, donekle, Hrvatskoj, skupa sa adresama i drugim kontaktima sa grupama. Kao legitimacija ove sredine, ovo je više nego vredan pođuhvat, rauzička razglednica koju bi ste smeli da poklonife strancu: tu ćete sresti prave angažovane hitove ovog vremena, a koji nisu bili na listama, kao što su Rambo Amadeus sa "Karamba, karambita" (da li je bilo bolje za vreme druga Tita?), Rimtutituki i "Slušaj vamo’ (prvi put da se uopšte moLjžže nabaviti ova pesma, originalno na promotivnom singlu u izdanju B 92), te Obojeni program i "Nebo, nebo, plavo je". Potom, prave hitove koji su to, па žalost, bili samo lokalno, posebno još uvek neshvatljivo potcenjene Воуе "Gleglegledaj", te Kazna za uši "Poklon", Novembar - "Irena" i Overdose - "Nerve On It". Naravno, tu su i poznata imena, sa poznatim

hitovima, koje ste videli toliko puta i na TV-u: Partibrejkers, Električni orgazam, Ekatarina velika, Deca loših muzičara i Plejboj. Poseban značaj krije se u beleženju jednog novog naraštaja odličnih sastava koji je iznikao početkom devedesetih, a koji nije imao priliku da se predstavi široj publici Dead Ideas, Darkwood Dub, Presing i Eva Braun, svi krajnje raznorodni i svi sa svojim odanim poklonicima. Ovo je pošten presek celog perioda ođ 1991. do 1994., izdanje koje funkcioniše kao savršeno uvodno : poglavlje u dalje bavljenje onim što smo već jednom nazvali najčudnijom stvari na planeti - dobrom rock scenom koja se održala kao deo oraladinske kulture zemlje sa stažom od tri godine pod najtežim sankcijama UN koje su ikada bile uvedene. Patriotizam u trenutku najgoreg mraka? Ne, samo realizam koji nalaže soiidarnost sn bez krivice odhačenima. Ne mfslira na državu. U skladu sa svojim shvatanjem dobre muzike, pronađite sami koliko zvezdica vidite u tom mraku...

Dragan Ambrozić

LONESOME 808 TfiLLV Diarea Don't Have No Мегсу (In This Land) kaseta (iTV Melomarket) Čovek sa misijom iii ne, tek, subotički bluesman Robert Tilly već gođinama na

ovim prostorima promoviše i održava krhku tradiciju negovanja klasičnih, folk blues idioma. Tillyjev izraz kreće se od "pravovernih" obrada zaostavštine Rev. Gary Davisa i dua Теггу - McGhee, preko obrada folk klasika sredine šezdesetih (Tom Paxton), do samoautorskih iskaza u okviru ovog stilski okamenjenog žanra, Opterećujući momenat kod prihvatanja naših izvođača ove varijante bluesa, jeste njena utemeljenost u “romantičnom" mitu o protuvi (hobo), koja sa gitarom i stavom "nebo mi je ćebe, kamen mi je jastuk", nesputano luta od obale do obale. Da li se ovaj autentično američki mit može transponovati na ovo podneblje, a da pri tom пе zadobije primese groteske. stvar je kako ličnog, životnog kredibilitetta samog izvođača, tako i (ne) postojećih predrasuda potencijalne publike. Tilly, u svakom slučaju, prihvata i tehnički savršeno interpretira određene segmente ove tradicije, ali bila to mana ili ne, bez odmaka koji bi celu stvar učinio provokativnijom, no što je puko, po ko zna koji put, obrađivanje već obrađenog. Na taj način, bez obzira kakve su mu stvarne aspiracije, Tilly, u izvesnom smislu, ostaje na nivou malih, “egzotičnih" elita, koje samozadovoljno, propisno kostimirane ili ne, prosviravaju meksičke, bolivijske, tango argentino, country & western i druge motive. * * * N. D.

Dragan Ambrozič

65