РТВ Теорија и пракса

preoblikovanja ovog svijeta i formiranja nove slike tog svijeta, te na zadatke samo-spoznavanja, afirmisanja, dakle, i razvijanja vlastitih materijalnih odnosno interpretativnih svojstava. Pripadajući jedinstvenom području vizuelno-kinetičkih sredstava komuniciranja, film i televizija, na određeni način, nalaze se u približno identičnom odnosu prema ostalim, klasičnim medijima, prvenstveno prema medijima zasnovanim na materijalu napisane ili izgovorene riječi. Na ingeniozan način već je Rudolf Arnheim u tekstu »Pogled u budućnost« iz 1935. godine dao svoj problemski presjek kroz inovacije što ih novi medij u tom smislu sobom donosi. Televizija je, kaže Arnheim, posljednji i možda najvažniji pronalazak koji služi smanjenju neravnoteže što postoji između raspona čovjekovih interesa i granica njegovih osjetila. Imajući na umu dvokanalni (audio i video) televizijski sistem komuniciranja, on odmah upozorava i na različitu građu, na različito funkcioniranje naših slušnih i vidnih prijemnika. Rođaka automobila i aviona, televizija je sredstvo kulturnog saobraćaja, jednostavni instrument prenosa, koji po mišljenju Arnheima ne pruža mogućnosti za umjetničku interpretaciju stvarnosti poput filma ili radija. Ali, uprkos tim ogradama, isti autor naglašava da »kao i sva sredstva saobraćanja koja nam je poklonilo prošlo stoljeće, tako i televizija mijenja naš stav prema stvarnosti«. Ona nam omogućava da »bolje upoznamo svijet«, a posebno nam daje utisak mnogostrukosti stvari koje se zbivaju istovremeno na različitim mjestima. Prvi put u povijesti čovjekova napora da nešto shvati, on sad može iskušavati simultanost kao takvu, ne više u vremenskom slijedu. Nismo više ograničeni polaganošću naših tijela i nedostatnošću naših očiju. Učimo shvaćati da je mjesto na kojem se nalazimo jedno od mnogih, pa tako postajemo mnogo skromniji i manje egocentrični. Jer pomoću novog sredstva »svijet u svom prostranstvu ulazi u našu sobu«. Pa budući da u prenosu informacija i događaja nisu više potrebni verbalni opisi, »barijera stvorena jezičnim razlikama počinje gubiti važnost«. A zbog toga što goleme mase svijeta gledaju iste programe, to doprinosi izvjesnoj »unifikaciji gledišta i mišljenja«, a »izmjena televizijskih programa može poslužiti zbližavanju naroda«. Nadalje, putem televizijskog prenosa građanin se može prisnije povezati s onim što se zbiva u njegovoj zemlji, naročito u političkim događajima. Štaviše, »bežičnom participacijom« svakog građanina može se utjecati na

31