РТВ Теорија и пракса

Dakle, jedan od osnovnih uslova modernog radio-izraza je da se jezik prilagodi mediju. Tek takav jezik mogućno je uspešno staviti u službu svih oblika informadje, od najjednostavnijih do najsloženijih, od vesti do komentara, kritičkog osvrta, reportaže, dokumentarca, intervjua, okruglog stola itd. Novinar je u savremenom radiju direktan posrednik izmedju dogadjaja i situacije, s jedne strane, i slušaoca, s druge, i zbog toga je veoma važno kako obavlja taj posao. Nikakav precizan model, ni strogo pravilo ne mogu zameniti maštu, smisao za živu reč i stalnu želju za usavršavanjem. Naprotiv, robovanje čvrstim kanonima, a toga je bilo i pre „renesanse” radijskog medija, odvodi u rutinerstvo, monotoniju, stereotipnost. Uostalom, treba shvatiti đa se radio kao masovni medij več decenijama menja, prilagodjavajuči se navikama i ukusu, da bi stvorio navike i ukus. Sva istraživanja pokazuju da, za razliku od stroge anonimnosti u prošlosti, najviše uticaja imaju informacije iza kojih stoji živ čovek, koji ima ime i prezime, koji publici postaje blizak, jer ni slušaoci nisu, kao što se nekada smatralo, amorfna masa, već su to takodje živi Ijudi. Jačanje ove komunikacione spone izmedju novinara i slušalaca omogučuje i direktnije obračanje auditorijumu, što je takodje jedna od bitnih komponenata savremenog radija, Izlazak iz anonimnosti i naglašena personalizacija informacije stavila je radio-novinara u daleko odgovorniji položaj, kako u pogledu autentičnosti tako i načina saopštavanja informacije. Novinar ne sme zbog atraktivnosti da deformiše istinu, ali isto tako ne može mu biti svejedno da li če načinom obraćanja zainteresovati auditorij ili će ga odbiti. Istraživanja, izvršena u nekoliko razvijenih radiodifuzija, pokazuju da je lično nastupanje radijskih stvaralaca pred mikrofonom oslobodilo informaciju mnogih balasta kao što je, na primer, pretrpana, bombastična rečenica. To je i razumljivo, jer sada svako sprema prilog (komentar i drugo) koji če prikazati sam on, a ne spiker. Autor ozbiljnije razmišlja o tome na koji deo izlaganja će staviti jači akcenat i nastoji sopstvenom sugestivnošču da obrati pažnju, da formira raspoloženje. Bilo bi zanimljivo proučiti dokle smo mi stigli u tom pogledu, mada je prvi utisak, stvoren na osnovu pračenja naših emisija, da bi se moralo više raditi na usavršavanju radio-izraza. Ima verovatno i objektivnih razloga kao što je činjenica da jedan broj dobrih novinara već afirmisanih, iz raznih razloga, ne

107