РТВ Теорија и пракса

suštini psihička prilagođavanja koja ne proizilaze iz međusobnih odnosa Ijudi, nego iz opštih karakteristika antroposa i njegove psihičke sredine, onda je, sledstveno tome, intencija irelevantna a sa njom postaje irelevantan i sadržaj, pretpostavljeni ili realni. Sve funkcije medija se desocijalizuju, one se vide kao prosti psihički događaji u apsorbovanom senzorijumu i mogu se međusobno razlikovati samo po unutrašnjoj varijabli: osečanje - razum. Sa ove potpuno aistorijske socijalne osnove Makluan projektuje opšte slike društva: „retribalizaciju” koju izaziva „elektronsko doba”, „globalno selo”. Kao opisi bilo kog društvenog stanja ili tendencije to je isto tako smešno, konstatuje R.Vilijams, kao kada bi se postavilo religijsko pitanje oca. Fizičkoj činjenici trenutne transmisije daje se značaj društvene činjenice bez ikakvog, bar pokušaja, uočavanja da je svaka takva transmisija selekcionisana i kontrolisana od postoječih socijalnih snaga. Makluan otklanja sve te društvene uslovljenosti a jedina koju on vidi je alokacija i racionalizacija posebnih medija, čiji je cilj ostvarivanje specifičnih efekata. Tim efektima bi se, kako on veruje, razrešavali svi društveni problemi koji bi mogli da iskrsnu. „Tako ono što je počelo kao čisti formalizam i špekulacija sa Ijudskom suštinom”, konstatuje R.Vilijams, „završava kao operativna teorija i praksa u srcu najdominantnijih i najagresivnijih komunikacionih institucija u svetu” 8 . Tehničko apstrahovanje i transformisanje u socijalne modele ima za posledicu odvračanje svake pažnje od postojećih i

logiji, psihološki pripremio teren za modu „makluanizma", jer ove dve pojave koincidiraju. Godine 1972. na jednom međunarodnom skupu koji je organizovao UNESCO u Otavi (Kanada), učesnici su imali prilike da polemišu sa Makluanom. Postavio sam mu pitanje o značenju ~the mass-age" kao i transformisanju prvobitnog ~the message". Odgovorio je da su za prvi izraz krivi korektori, i da je on imao u vidu igru reči, sa divizom. Znači, i „masovno doba” i „masaža”, čime se insistira na dvosmislenosti značenja. Utisci učesnika o Makluanu bili su različiti - jedni su ga smatrali improvizatorom, drugi lucidnim čovekom koji intelektualno provocira a koji ni sam ne drži mnogo do svojih teorija. (S.M.)

0 Reynold Williams, Television, technology and cultural form, op. cit. str. 8-31, 119-131.

111