РТВ Теорија и пракса

se ne svodi na prenošenje jedne informacije, ona, takođe, obuhvata i sve što se odnosi na übeđivanje: ponekad je potrebno, da bi informacija bila korisna, da primalac stvara i sopstvenu informaciju. Ili se, na primer, može dogoditi da nagomilavanje reči pomoču prostog i jednostavnog ponavljanja iste informacije u različitim oblicima, čak i u istom obliku, unapređuje komuniciranje čineči da se prihvati ova informacija. Prema tome, problem komunikacija je veoma obiman, i uključuje i osećajne faktore, nesvesne procese koje teorija informacija teško može da prihvati. U takve uslove treba uključiti sve moguče karakteristike ličnosti određene u pitanju, one karakteristike kanala emitovanja i promene do kojih je dolazilo u prethodnim situacijama. U tom duhu je Lasvel (Laswell) formulisao svoje čuveno pitanje: „Šta je ko kome rekao, na koji način i sa kakvim rezultatom?” rezimirajući, ujedno, skup problema koji se postavljaju pred stručnjake za komunikacije. Na izvestan način, to je skoro celokupno područje socijalne psihologije i sociologije koje bi bilo pokriveno. Da li bi ponovo bilo potrebno dodati da se komunikacija ne bavi samo onim što je „rečeno”, i može se dobro primeniti i na poruke prenošene pokretima i na druge načine, a i, ponavljamo, ona nije samo razmena informacije, da se dobro izrazimo, o kojoj se radi, več predstavlja i implicitne nagoveštaje. Sociologija komunikacija, uzimajući u obzir činjenice, i iz očiglednih razloga, koncentrisala je večinu svojih studija oko masovnih komunikacija. Uopšte, u toj kategoriji nalazi se

118