РТВ Теорија и пракса

uslovnost filmske slike, odnosno, u toku gledanja, neprestano smo viđeno upotpunjavali sviješču o drugačijoj medijskoj i materijalnoj lokaciji filmske slike. I ta svijest, to nezaobilaženje problema omogučilo nam je da filmove odgledamo bez problema i neprijatnih obrta što odrediše susret s televizijskim izdanjem Drajera i Vajlera. Naravno, i Ford i Kami izgubili su spomenutom transplantacijom, baš koliko i Drajer odnosno Vajler; ali nisu izgubili iz tematskih i žanrovskih razloga, nisu izgubili zato što bi slobodni pejsaž bio nešto ne-televizično a krupni plan nešto izrazito televizično, pokazalo se brzo da takve pretpostavke nikako ne odgovaraju istini, več su, svi oni, izgubili zato što smo jedan medijski kvalitet i jednu materijalnu uslovnost (filmska slika, filmski zamišljena i filmski oblikovana slika) naprosto prenijeli u drugi, različit medijski kvalitet, u novu materijalnu uslovnost (televizijska slika, slika mišljena i ostvarena unutar ordinata malog ekrana)... Ono što nam je pomoglo ne bijaše, dakle, nekakva prednost pojedinog autora u odnosu na televizijski medij, več naša svijest o promjeni, pa odatle i permanentna korektura opažaja kojom smo upotpunjavali viđenje filma. Kasnije, tokom vremena, takva iskustva korištena su da bi se filmovi odnosno serije zamišljene za televiziju realizirale u skladu s potrebama i mogučnostima tog medija; danas je lako ustanoviti po kojim se i kakvim režijskim, mizanscenskim, montažnim, ritmičkim, kompozicionim itd. osobinama televizijski vestern razlikuje od kinematografskog. Razlike, naravno, nisu količinski kapitalne ni izvana nametljive, one se sastoje u formuliranju cjelokupne vizije u skladu s potencijalima i posebnostima malog ekrana. Ipak, gledajuči neki kinematografski film na malom ekranu, senzibilni gledalac osjetit če izvjesne smetnje (sve manje, naravno, pošto nas svakodnevna praksa „domaćeg kinematografa” snabdjeva novim navikama i sve potpunijim imunitetom prema nekadašnjim primarnim perceptivnim smetnjama), baš onakve kakve osjeća likovni stručnjak kada mu umjesto originala slikarskog platna trenutno bude dostupna samo umanjena, ma kako savršena bila, kopija... Sve ovo, međutim, odnosi se samo na onaj dio kinematografije koji obuhvaća živo snimljena ostvarenja, dakle igrane i dokumentarne filmove.

58