РТВ Теорија и пракса

budućnosti” su pominjani elementi po kojima slika savremenih industrijskih zemalja ne samo što nije obavezno ponovljiva, nego u mnogo čemu suštinskom nije ni poželjna u budučnosti. Kada je već reč o domaćinu i ambicijama jedne razvijene bilingvalne zemlje - francuskog i engleskog jezika, zatim zemlje različitih socijalnih i nacionalnih grupa i ogromnih prostranstava koja su šansa za dejstvo radija, možda je vredno dodati da se povremeno sticao i sledeći utisak: ova velika manifestacija stručnjaka, odnosno rukovodilaca radija iz celog sveta, slično kao i Olimpijada, bila je za Kanađane prilika za nacionalnu afirmaciju na međunarodnom planu i za demonstraciju kanadskih dostignuča i mogučnosti. Dok su susedne SAD slavile 200. godišnjicu postojanja, osečala se u Kanadi rešenost za samostalnim razvitkom i težnja da se iziđe iz senke velikog suseda. Naravno, nije bilo reči o nuđenju jedinstvenih recepata za budućnost. Tražen je samo budući radio, a taj buduči radio bio je u mnogo čemu sadašnji radio, čija tehnološka slika i društvena prilika mnogo podseča na iskustva zemalja Komonvelta (рге svega Velike Britanije) i Francuske. Pored naglašavanja vezanosti za ove evropske tradicije, ipak izbija ponekad želja za poznavanjem i mogućnim korišćenjem savremenih iskustava ostalih zemalja, naročito Švedske, Nemačke, Japana, takođe i Jugoslavije. Na Simpozijumu o razvitku radio-difuzije ova osnovna usmerenost na stare veze Komonvelta propračena je dostojanstvenim (objektivnim i u svakom slučaju opreznim, pa i škrtim) ukazivanjem na postojanje američkog i drugog komerdjalnog sistema. Realnost uz realnost Za prvu reainost tj. za organizaciju radio-difuzije kao javne službe po tipu BBC, osmejak i oduševljenje nisu prikrivani, za drugu - osećanja nisu otkrivena. Rezultat je prećutno prihvatanje koegzistencije oba sistema, javnog i komercijalnog. Ideološka orijentacija na takav model kao najdemokratskiji naglašena je mnoštvom referata koje su podneli učesnici iz Velike Britanije kao i Kanade i Australije, a predsednici i izveštači radnih grupa nisu bili uvek u prilici da jasnije osete sve ono što je bio svež dah, stvaralačko osporavanje, kucanje na još neotvorene dveri budučeg. Razloga i objašnjenja za to bilo je na pretek; racionalni ijudi koji uglavnom vode radio-organizme uvek daju veću prednost budućnosti shvaćenoj, u stvari, kao sadašnjost koju samo treba produžiti i obazrivo menjati, nego stvarnoj budućnosti koja donosi novo pa i neizvesnost, i

80