РТВ Теорија и пракса

menjanje ne samo nekih koncepata i tipologija več i samih društvenih osnova delovanja radija. Iz obilja tema, viđenja, suočavanja u Otavi, izvlačimo pregršt opaski i pitanja...

NAPOMENE, OPASKE

1. Sa stanovišta sastava delegacija, sastava učesnika simpozija kao i po izboru i obradi problematike, ovaj međunarodni skup ponovo je bio tipičan sastanak radio-difuznih organizama razvijenih zemalja. Može li se budućnost radija projektovati na saznanjima, interesima, potrebama samo jednog dela sveta, ma bio on i najrazvijeniji? 2. Radio je tretiran u svim raspravama samo kao medij za komuniciraje u okviru nacionalnih zajednica (regionalnih, lokalnih, itd.). A sadašnjost i budućnost radija kao sredstva za međunarodnu komunikaciju ili razdvajanje Ijudi, njihovih zajednica i kultura? 3. U diskusijama se polazilo pretežno sa gledišta radio-difuznih institucija, radijske profesije, odnosno komunikatora u radio-difuziji. Proces radijskog obaveštavanja posmatran je suviše jednosmerno, kao informisanje „odozgo preraa bazi” i manje kao dvostrano društveno komuniciranje. Može li se govoriti o budućem radiju ako se odseca, zaboravlja ili samo formalno pominje bitni deo prave komunikacije, gde je komunikator samo u službi društvene osnove kojoj je potrebna unutrašnja komunikacija. 4. Radioo je takođe suviše posmatran kao medij za sebe, van potrebne povezanosti sa komunikacijskim kompleksom ostalih medija, odnosno drugih vidova informisanja. Može li se sagledati slika budućeg radija ako se sagledavaju relacije jedino sa televizijom i to, u osnovi, na već staroj i prevaziđenoj liniji utvrđivanja prednosti i nadmetanja. A štampa? Knjiga? Film? Televizija? 5. Ponovimo još jednom i jpš predznije: simpozijum u Otavi je tematski širi od beogradskog рге dve godine. To se vidi i po tome što je rasprava vođena ne samo plenarno već i u 15 radnih grupa. Zato je bilo, na primer, mesta i za problematiku kulturnih emisija i za muziku. Ali ako su razuđenijom

81