РТВ Теорија и пракса

„Radio treba da promeni svoju funkciju. Treba da se promeni od sredstva distribucije u sredstvo komunikacije. Radio bi mogao da bude najblistavije sredstvo komunikacije koje se može zamisliti u javnom životu, ogroman sistem povezivanja; mogao bi to da postane ako bude sposoban ne samo da emituje već i da prima; ako bude slušaocima omogućio ne samo da slušaju, već i da govore, tako da ih ne samo ne izoluje već i povezuje. Radio bi, dakle, morao da se odrekne starateljstva i da organizuje slušaoce kao staratelje”. Ovakvo rezonovanje bilo je na ovom simpozijumu prilično usamljeno. Teorijsko objašnjenje uloge masovnih komunikacionih sredstava, posebno radija, iznela je na kraju samo još profesor Torontskog univerziteta Telma Makkormak, koja je svoje zanimljivo istupanje završila ovim rečima; „Radio če u osamdesetim godinama, mislim, imati svoju novu šansu. Dok se vlade nespretno hvataju u koštac sa ekonomskim i ekološkim neusklađenostima, radio je zbog svoje fleksibilnosti i zato što je sam izbačen pred vrata, stoga što je sam več dvadeset godina žrtva, u jedinstvenom položaju da govori u prilog društvenim promenama, da se identifikuje sa žrtvama, da se suprotstavlja atmosferi „zakona i reda” za koju se plašim da nam se nameče. Televizija to neče. I suviše je ušančena u svet nove, srednje klase. Ona če čak možda postati glasnik u prilog zakona i reda. Ni štampa sigurno neće. Ona je suviše finansijski vezana za klase bogatih. Tako će ovo biti decenija radija”. I sasvim na kraju da pomenemo... Naš stav, koji smo nastojali da što jasnije obrazložimo, izneli smo i u plenumskoj raspravi o participaciji slušalaca, a i u javnom istupanju za kanadsku televiziju: „Postavili smo kao osnovnu temu radne grupe: Treba li povećati participaciju slušalaca? Pitanje bi valjalo obrnuti; Hoće li slušaoci osamdesetih godina odlučiti da povećaju ili smanje učešće nas profesionalaca u programu?”

90