РТВ Теорија и пракса

sadržajnim i drugim spornim pitanjima koja su se pred njih (pokretače i priređivače) postavljala, Sabor je trpeo mene sa sve izraženijom namerom i željom da obezbedi sebi povoijniji društveni položaj i pravo na opstanak. Ne treba smetnuti sa uma još jedan vrlo važan činilac kada je u pitanju narodna muzika. Obično se ponašamo i postupamo prema njoj gledajuči je isuviše odozgo, sa visine, ili pak isuviše, odozdo, iz podzemlja. U prvom slučaju, smatramo je u kulturnom i muzičkom smislu nedonoščetom, pokušavamo da je sasvim odstranimo iz kulturnog života društva ili pak, da je „obradimo”, dajuči joj neku vrstu „kulturnih štaka” i time je neminovno proglašavamo za muzičkog bogalja. U drugom slučaju, društveno podzemlje, kao i svako dobro organizovano podzemlje i njegovi „stručnjaci” za muziku, poznavajući sasvim dobro potrebe vrlo velikih delova našeg društva za narodnom muzikom, iduči za svoiim instinktima prevashodno trgovačkog porekla, prave od naše narodne muzike žalosne derivate i hibride, mešajući je nemilosrdno sa muzičkim elementima iz svih mogučih geografskih podneblja, dolazeći do odgovarajućeg poraznog rezultata kao i u prvom slučaju. Nije li zato najzad došao trenutak da Beogradskom saboru damo takav izgled i razmere kako bi on bio u žiži intescesovanja ne samo onih koji vole narodnu muziku, već naročito onih koji se njome bave i kao reproduktivci i kao produktivci. Da to bude neka vrsta velikog muzičkog barometra, precizne vage, na kojoj bi se svake godine izmerila kakvoća najboljih produktivnih i reproduktivnih ostvarenja celokupnog stvaralaštva na polju narodne muzike Beograda, Srbije, ili čak Jugoslavije. Jedan veliki podijum, pozorišna rampa, čija bi verifikacija (proveravanje i overavanje) bila neophodna svakom produktivcu i reproduktivcu. U tom smislu smatramo da treba razmišljati kada se bude govorilo o novom sadržaju i obliku Sabora. Sadašnja koncepcija Sabora, koja se sprovodi već nekoliko godina, ima dva glavna pravca stremljenja. Prvi je usmeren ka podizanju nivoa Sabora angažovaniem akademskih kompozitora da pišu muzička dela nadahnuta narodnim muzičkim motivima. Dela ovih autora po svojoj formi i građi apsolutno pripadaju takozvanoj ozbiljnoj muzici. Kao manje ozbiljan zahvat u ovom pravcu svakako je pokušaj da se utiče na izvođače takozvane pop muzike tj. zabavne

207