РТВ Теорија и пракса

muzike, verovatno sa namerom da se üblaži epigonstvo ovih izvođačkih sastava u odnosu na muzički jezik koji se uvozi pre svega sa Zapada. Melodije autora ove muzike po svojoj građi i obliku apsolutno pripadaju takozvanoj zabavnoj muzici. Drugi pravac stremljenja postoječe saborske koncepcije ima za cilj da neposredno utiče na kakvoču narodne muzike koja se izvodi u okviru sabora - sakupljanjem i izvođenjem novih zapisa izvorne narodne muzike (čitaj: muzike stare seoske tradicije). Ovde spadaju, svakako, i svesna nastojanja, da se strogo i osmišljeno utiče na stvaralaštvo nove narodne muzike (u upotrebi je za ovu muziku rogobatan i besmislen izraz „novokomponovana narodna muzika”). Dovođenje pojedinih izvornih seoskih grupa i pojedinaca na Sabor kao i finalno veče koje se zamišlja kao neka vrsta njegove rekapitulacije, ne čine suštinu postoječe koncepcije Sabora, već njegove marginalije. Od pet dana, koliko traje Sabor, stvarno su samo dva dana ispunjena narodnom muzikom; jedan dan ozbiljnom, jedan dan zabavnom i peti dan ustvari več nekoliko godina „visi” kao nedorađeni i neosmišljeni кгај Sabora. Tako izgleda zamišljen i tako se ostvaruje Beogradski sabor manifestacija označena kao priredba narodne muzike. Međutim, nedostatak čvrste, jasne i logički određene saborske ideje, ne predstavlja samo njegovu posebnost. Beogradsko proleče prisvojilo je gradsku pesrau i romansu, pa tako u okviru manifestacije koja je narečena kao priredba zabavne muzike, opstojava jedan muzički oblik koji p/ipada narodnoj muzici. BEMUS, opet u okviru svojih, muzičkih dana, ima koncert izvorne narodne muzike (svirači na narodnim instrumentima) iako ie to manifestacua ozbiline muzikc, sa namerama da se, pored ostalog, podstiče i izvođenje dela savremenih kompozitora. Ne mislimo da produbljujemo razgovor oko ovoga, јег je mogućno naći možda čak i dobro potkrepljene razloge zbog kojih od tri muzičke manifestacije u Beogradu ni jedna nema do kraja čistu fizionomiju, niti građu i sadržaj koji odgovaraju ozvaničenim i objavljenim karakteristikama. Ali, nameče nam se kao neodoljiva potreba, da razmišljamo zašto je to tako, i da li treba uraditi sada, u ovom času, nešto što bi izmenilo postojeće stanje - na bolje. Uostalom, bar kada se to tiče Beogradskog sabora, koji još uvek nije zvanično

208