РТВ Теорија и пракса

Holcerova je analiza egzemplarno pokazala da se institucionaliziranje takozvanih masovnih komunikacija temelji na suvremenom razvitku kapitalističkog_ nacina proizvodnje, na odnosu ekonomije i države što gaje on uspostavio, te da u cjelini, realno i formalno, njihovo djelovanje potpada pod interese kapitala. U državnomonopolističkom sistemu vlasti, radni procesi, premda su eksterni opčem procesu obrtanja kapitala, na striktan su, prikriven i proturječan način povezani s njegovim zahtjevima, a ta je povezanost ne samo tehničke, već prvenstveno ekonomske naravi. Slažuči se posve s uviđanjem L.Biskija da socijalistička kulturna revolucija na području masovnog komuniciranja ne završava prevođenjem medijskog kapitala u narodno vlasništvo, da se oslobođenje od prisile obrtanja kapitala mora nadopuniti „razvojem komunikativnih sposobnosti masa”, moramo upozoriti na bitno pitanje razvedenosti oblika političke artikulacije njihova socijalnog djelovanja, kao i društveno-ekonomskih uvjeta i mogučnosti njihova stvaralačkog oslobađanja. Sve dok se ta pitanja ne promišljaju, alternacija sintagmi masovno komuniciranje ili komuniciranje masa u opasnosti je da ostane puka ideologijska alternativa. Biskijevo zalaganje da se razvije teorija procesa društvene komunikacije, koja če prevladati partikularističke analize pojedinih područja komunikativnih djelatnosti, što zanemaruju društveni kontekst i društvenu posredovanost komuniciranja, ne može biti uspješno sve dok ne dosegne kritički odnos prema samom tom kontekstu. To potvrđuje i pregled komunikacijskih teorija što su ga u svom prilogu pružili Golding i Merdok, naglašavajuči zajedno s B.Berštajnom da dominantna načela kontrole i raspodjele moči u krajnjoj liniji oblikuju strukturu svih simboličkih poredaka. Korak dalje u tom saznanju učinio je T.Gubek, pokušavajuči rasvijetliti veze između društvene organizacije i političke akcije u odnosu na poimanje uloge komunikacija. Kao i sve tehnike i sve znanosti, komunikacijska su oruđa rezultat građanskih institucija. Ona nisu neutralna, niti to mogu biti; naprotiv, produkt su koji već u intenciji odgovara potrebama sustava koji ih je stvorio. Televizija primjerice, razvijena u građanskom društvu i kopirana drugdje, konstruirana je kao jednosmjerna metoda distribucije i samim tim ne pogoduje širokom sudjelovanju i disperziji kontrole. Zato se, s pravom smatra Gubek, svijest i komunikacija ne

98