РТВ Теорија и пракса

0 ideologiji i marksistićkoj kritici njenih obLika, onda se ne može zaobići čitav niz složenih pitanja o odnosu države i intelektualnih slojeva, o koegzistenciji i međusobnom prožimanju ideoloških elemenata koji dolaze iz različitih izvora - od proturječnih stanja svijesti u radničkoj klasi do hegemonijskog utjecaja međunarodnog imperijalizma. Odjeci tih suprotnosti neizbježno su prisutni u svakom i u svim socijaiističkim društvima. U tom najširem okviru ocrtava se danas dramatična borba za emancipaciju i afirmaciju nacionalnih prava na samoopredjeljenje i vlastiti put razvitka, nasuprot političkim, ekonomskim pa i vojnim pritiscima globalnog ekonomskog sistema, kako ga je označio Šiler. U tom globalnom sistemu i transnacionalni mediji djeluju kao informacijska infrastruktura i ideološka podrška močnih multinacionalnih kompanija koje čine njegovo jezgro. Odista, informacijski je proces u suvremenom svijetu postao društveno-ekonomski, političko-kulturni i psihološki činilac u tolikoj mjeri i njegova je internacionalizacija dosegla tolike razmjere, da se dosadašnja optika pod kojom je izučavan mora posve napustiti. U tom se smislu F.Redžepagič i zalaže za kritiku političke ekonomije informacija, to jest za kritiku društveno-ekonomskih odnosa koji determiniraju cjelokupni informacijski proces kao specifični društveni odnos kojim je u stvari posredovana internacionalizacija kapitalističkog načina proizvodnje u svjetskim razmjerima. Tek iz tog aspekta postaje vidljivo koliko je sudbonosno pitanje suvereniteta svih naroda svijeta nad vlastitim duhovnim, kulturnim i društveno-političkim vrijednostima i kolika je važnost nastojanja pokreta nesvrstanih zemalja da formuliraju zajedničku strategiju koja bi osigurala takav razvitak cjelokupne informacijsko-komunikacijske tehnologije koji Пе bi bio motiviran isključivo interesima dominacije i profita. 1 dosadašnji rast kompjuterskih komunikacijskih mreža stihijski je slijedio tehnologijske inovacije i ekonomski oportunizam, pa su, kako uočava Sakman, za daljnji razvoj njihova globalnog povezivanja bitna pitanja društveno-političke i kulturne, a ne tehnologijske naravi. Isto se tako potencijalne mogučnosti društvenog rješavanja problema kroz komunikacijske sustave čovjek-kompjuter u realnom vremenu, koje on ističe, ne javljaju samo kao pitanje koncepcije društvenog planiranja, nego implicite i kao pitanje koncipiranja i planiranja samog društva, njegova unutarnjeg samooblikovanja. (Sakman postavlja planiranje u kontekst evolutivnog društvenog sustava, naglašavajuči da su planovi čovjekove plastične

101