РТВ Теорија и пракса

komunikacije, a time i na glavna pitanja o odnosima tih načina prema općem načinu proizvodnje, to jest prema temeljnim pitanjima umiječa, kapitalizacije i kontrole. Zaključak njegovog razmatranja od dalekosežnog je značaja; „Uči ćemo u nov društveni svijet kad sredstva i sisteme izravne komunikacije dovedemo pod našu vlastitu izravnu i opču kontrolu. Preobrazit čemo njihov uobičajeni sadašnji status robe ili elemenata strukture moči.” Socijalizam, naglašava Vilijams, ne sastoji se samo u „oslobađanju” sredstava proizvodnje i sredstava komuniciranja. I u izravnim modusima radi se više o uspostavljanju nego oslobađanju, o novim preobražavajučim elementima dostupnosti u vrlo širokom društvenom i međukulturnom opsegu; socijalizam je opče oslobađanje na poseban način otuđenih Ijudskih sposobnosti, ali i u bitnijem smislu uspostavljanja novih i vrlo složenih sposobnosti i odnosa (pa i proizvodnje novih sredstava za proizvodnju), u tom središnjem dijelu društvenog materijalnog procesa. Aktualizirajući pitanje geneze socijalističkih ideja L.Berček pokušao je dati znanstveni (teorijsko-praktički) okvir praćenja glavnine intelektualnog razvoja s obzirom na posebne sadržaje socijalističkog društva. Nasuprot onim opisima koji znanost postavljaju iznad društvenog sistema kao linearnu zbirku činjenica, Berček se zalaže za paradigmatsko gledište istraživanja. Toj njegovoj intenciji kongenijalna je Stivensova (Stephens) Q-metodologija, čija je paradigmatička prednost u tome što subjektivnost ne vezuje sa sviješču o percipiranim stanjima, več je uzima za uvjet individualnog promatranja stvari. (Objektivna metodologija, smatra Berček, može imati praktičnog značenja u smislu stvaranja uzoraka, ah jedino Q-metoda omogučuje da se bavimo cjelovitim osobama, a ne samo njihovim dijelovima!) Ali, i tu se pokazalo da je kritičko razaznavanje konkretnog društveno-povijesnog konteksta od presudnog značaja: u nacrtu za primjenu Q-metode na praćenje mišljenja o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji Berček je za polaritetna stajališta uzeo federalizam i nacionalizam, pojmove koji ne mogu obuhvatiti ključnu problematiku jugoslavenskog društva: proturječnost i suprotnosti između samoupravnog opredjeljenja i antisamoupravnih tendencija. A da se ta povijesna problematika ne može svesti na nacionalno pitanje, još manje na prostorne granice jedne zemlje i jednog društva, bez opasnosti od simplifikacija, najbolje pokazuje Dauningova interpretadja Gramšijevih teza. Naime, kad je riječ

100