РТВ Теорија и пракса

Mario Plenkovič,

magistar Informacijskih znanosti, RTV Zagreb

OBLICI VREDNOVANJA RTV PROGRAMA

I prije kibemetičke spoznaje da se svaki sustav održava pomoču povratne sprege (feedback) - zatvoreni kružnim tokom informacija, a otvoreni spiralnim informacijskim krugom - kreatori različitih sustava komuniciranja su zaključili da je važno saznati učinak djelovanja. U tiskanom novinarstvu povratna informacija dobijala se naknadno. Korisnici su samoinicijativno pisali što im se sviđa a što ne, kreatori su pomoću anketa ispitivali javno mnijenje, a državna uprava je često ispitivala učinak novinarske djelatnosti s obzirom na propagiranje usvojene ideologije. Prema tome, kompletne procjene outputa mašovnog komuniciranja je uvijek bilo. Razlika je samo u tome što se i taj proces neprestano usavršava i što nastojimo egzaktnije saznati konačni učinak masovnog komuniciranja, јег masovno komuniciranje nije svrha po sebi nego sredstvo za emancipiranje i humaniziranje čovjeka. Koliko toj svrsi pridonose pojedini žanrovi, emisije, blokovi emisija i kompletni radio-televizijski programi, to je oduvijek bio problem svih kreatora ove vrste masovnog komuniciranja. FAKTORI VREDNOVANJA Dosadašnje tehnike istraživanja outputa radijskih i televizijskih emisija imale su zajednički nedostatak što nisu uvažavale djelovanje niza drugih faktoračuje sedjelovanje značajno odražavalo na konačni učinak tih emisija. Uglavnom se mjerio stupanj izloženosti publike informacijama u procesu masovnog komuniciranja i prema tome stupnju se procjenjivala vrijednost emisija. Pri tome se uopče zaboravljalo da parazitami faktori mogu taj stupanj umanjiti ili povećati. Od istih tih nedostataka bolovalo je i pedagoško vrednovanje koje se ranije uvijek svodilo na to da se mjeri konačni učinak odgojnog rada, jer ne uvažavajući inicijalni odgojni status - nije se moglo nikad razabrati što je u tom konačnom učinku djelo nastavnika a što učenika i funkcionalnih odgojnih faktora (obitelj, novine, radio,