РТВ Теорија и пракса

temeljne proturječnosti i teškoče; na nemogučnost da se definira jedinica znanja, zbog heterogenosti njegove supstancije, a još više na teškoću da se utvrdi cijena znanja. Kad bi se i moglo govoriti o znanju kao zalici informacija (a capital stock of information), to jest kao glavnici, i reči da je znanje prema informaciji ono što je kapital prema prihodu (knowledge being to information what capital is to income), ostaje činjenica da teorija informacija bitovima mjeri nepredvidljivost struktura, a ne sadržaj informacija, njihov obavještajni, instrukcijski i motivacijski smisao. To je razlog, drži Bulding, što se ekonomisti ustručavaju da o znanju misle kao o robi, ali ne nalazi opravdanja za njihovo ustručavanje da priznaju da je razvoj, pa čak i ekonomski razvoj u užem smislu, u biti proces saznavanja (a knowledge process), premda je to znao već i Adam Smit (Adam Šmith) 3 . Istina, sa strane društvenih znanosti, pa i nekih komunikologa, sve se više ističe da je informacija danas primarni resurs i da je znanje najvažnije bogatstvo jedne nacije. Jedan među njima čak kaže da je i način kako se trguje porukama i kako se alociraju informacije svojevrsna komunikacijska ekonomija (communication есопошу). Aii, za njega je to samo druga vrst ekonomije, upravo onako kao što je bit informacije naprosto drukčija vrst resursa nego što je to bure nafte. Ni spomena nema o tome da bi se tim povodom moglo govoriti i o drukčijem društvu, to jest o drukčijim društvenim odnosima u kojima bi ekonomska sfera prestala biti dominantna, čijim je zakonima razmjene sve podvrgnuto.

3 Kenneth E. Boulding The Economics of Knozuledge and the Knozuledge of Economics, „Economics of information and knowledge”, edited by D.M. Lambertion, Penguin Books Ltd, Harmondsworth, 1971.

223