РТВ Теорија и пракса

Posebna se opasnost krije upravo u toj zvučnoj kulisi, u tom konstantnom zvučanju, što suvremenog čovjeka prati 24 sata uvijeki svuda. Opasnost od ideološkog usmjeravanja, estetskog deformiranja, etičkog raspuštanja, opasnost koja nije jasno oučljiva, ali to veća i dalekosežnija. Ako se zna da se muzika-jezik osvaja i upija u doba djetinjstva, dakle u vrijeme maksimalne prijemljivosti gotovo kao i maternji jezik, onda se gotovo jasno mogu predvidjeti kulturni dometi jedne generacije čije je djetinjstvo bilo prožeto minornim zvukovljem. Jer muzika je, barem ona zapadnog kulturnog kruga, također oblik komuniciranja i onaj koji je odrastao, primjerice uz zvuke tamburice teško će moći primiti poruku - ako uopće i pokaže želju da je sluša - izrečenu visoko razrađenim jezikom simfonijskog orkestra. U sličnoj če se situaciji nači čovjek građanskog obrazovanja što često uključuje znanje klavira, a to če reči da je njegov muzički univerzum najvjerojatnije evropska klasika, kad mu se ponudi narodna muzika pa makar to bio folklor njegova vlastitog naroda. Misliti to preporučljivo je pogotovo onim nadobudnim urednicima koji smatraju da će vještim übacivanjem, tj. miješanjem dvaju različitih područja komunikacije učiniti hvale vrijedan potez preodgajanja te če Ijubitelja starogradske pjesme privoljeti recimo, za operu. Naravno, to nipošto ne znači da iz jednog muzičko komunikacijskog kruga nije moguče priječi u drugi, niti da su ti krugovi međusobno odijeljeni prvenstveno po vrijednosti. Neki od njih doduše, jesu na kulturno inferiornijoj razini, dok kod drugih razlika nije izražena u vrijednosnim kategorijama. Ono što je važno jest to da među njima postoje granice i da je za svladavanje tih granica potreban voljni napor, angažiran, u svakom slučaju svijestan čin, sličan donošenju odluke da se uči neki strani jezik. I tu sad leži jedno od rješenja prvobitne dileme, koje glasi: aktivni radio treba da potakne, animira, izazove taj svijesni pokret kod svojih slušalaca, da pomogne osvajanju tih muzičkih, komunikativno zatvorenih, područja, ukratko - da obogati njihovu potrebu za muzikom. Kako? Još samo to da konstatiramo i gotovo da smo definirali traženu metodu, Međutim, sigurna, uvijek i za sve važeča metoda ne postoji. Možemo samo predložiti jedan od mogučih postupaka, a ni on nije nov. Radi se naime o pomoči koju muzici pruža govorena riječ, informacija i cbjašnjenje. Riječ o muzici ali i riječ uz muziku.

45