РТВ Теорија и пракса

sustavu od 12 kategorija kao osnovnih mogućnosti i relacija svijesti; jedinstvo, mnoštvo, cjelokupnost, realitet, negacija, limitacija, inherencija i subzistencija, kauzalitet i dependencija, zajedništvo ili uzajamno djelovanje, mogućnost i nemogućnost, opstojnost ili neopstojnost, nužnost i slučajnost I etimološki informacija znači biti u formi (in - formam), biti u biti. Informacija je Ijudska spoznaja ove ili one stvari, ove ili one pojave koja je kao produkt simboiičke Ijudske akcije preslikana u neki drugi sustav (govor, pismo, znakove itd.). Kao spoznaja, naravno, informacija je povezana i s kategorijom moči, jer je pravo snanje uvijek izvjestan stupanj čovjekove moći nad onim što se zna. Još je prije nekoliko stotina godina s tim u vezi F. Bekon (F. Bacon) formulirao tu misao kad je rekao „tontum scimus, quantum possumus” čime je izjednačio znanje i Ijudsku moć. Ovaj aspekt u Ijudskoj spoznaji danas posebno ističu pragmatisti, a egzistencijalisti povezuju informaciju sa slobodom. Naime, ako je opći pravac antropogeneze hod od heteronomije prema autonomiji, tj. opča emancipacija čovjeka i kao vrste i kao pojedinca, onda je smisao spoznaje i informacije da sve više oslobađa čovjeka. Prema tome informacija je kao i istina epohalna mjera Ijudske slobode, mjera neovisnosti o stvarima i pojavama kao i mjera pobjede nad entropijora. Ne kaže se danas zaludu populamo da je od svega najvažnije biti dobro informiran (tj. znati istinu), jer general koji je dobro informiran 0 stanju svog neprijatelja - uvijek pobjeđuje, dobro informiran advokat - dobije parnice, dobro informiran ekonomist - dobro posluje, dobro inforrairan inženjer strojar - gradi čvrste mostove, dobro informiran profesor - efikasno odgaja i obrazuje, a dobro informiran pubiicist - uspješno informira javnost itd. Informacija je prema svemu tome, u svom konačnom obliku, nastavak evolucije upotrebom bio-psiho-socio-kulturnih energija, pa prema tome i najefikasnije sredstvo vođenja čovječanstva od heteronomije ka autonomiji. Razmišljajući o općem smislu Ijudske povijesti i K. Marks je isticao da je „svaka emancipacija svođenje čovjekova svijeta, čovjekovih odnosa na samog čovjeka... Tek kad zbiljski, individualan čovjek vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čovjek postane rodno biče u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odnosima, tek kad čovjek spozna 1 organizira svoje „force propres” (vlastite snage) kao društvene snage i stoga više ne bude od sebe dijelio društvenu snagu u obliku političke snage, tek tada če čovjekova emancipacija biti dovršena.” 17

17 K_ Marks, Prilogjevrejskompitanju, Rani radovi, „Naprijed”, Zagreb, 1963. str. 73.

13