РТВ Теорија и пракса
modela komuniciranja. Bez komunikologije je zato uzaludan svaki pokušaj da se u ovom poslu učini nešto više od manjih ili većih korekcija starog komunikacijskog sisterna koji, kao što smo vidjeli, subjekta stavlja u pasivan položaj kao publiku, masu, potrošača informacija, primatelja kojega netko drugi formira i deformira. „Sistem socijalističkog samoupravljanja i neposredne socijalističke demokratije predstavlja onaj istorijski društveno-institucionalni okvir u kome su stvoreni bitni društveni preduslovi za demonopolizaciju informacija i podruštvljavanje sredstava informisanja, za njihovo pretvaranje od sredstava vladanja i manipulacije u faktor demokratizacije društva i čovekove dezalijenacije; taj proces je otvoren, ali su njegova širina i intenzitet uslovljeni i zavisni od ukupnosti društvenih kretanja, od stepena razvoja materijalnih i društvenih odnosa, oštrine društvenih protivurečnosti i načina njihova prevazilaženja i savlađivanja drugih barijera koje se javljaju na putu ostvarivanja istorijskih interesa i strateških ciljeva radničke klase i samoupravnog socijalističkog društva u njegovom totalitetu.” 3o Društvo je proces otvorilo, ono je čak stvorilo i osnovne pretpostavke za izgradnju novog modela komuniciranja, ali je komunikologija sada pozvana da istraži varijetete, oblike, podoblike i sve mogućnosti funkcioniranja takvog sistema kao i da ih provjeri i inaugurira u praksi društvenog komuniciranja. Što sve to znači i kako te zadatke realizirati? Kako ističe P. Novosel, „prvi je posao sistema da ustanovi kakve samoupravne zadatke subjekti imaju i kakve informacije za to trebaju. To zahtijeva novu vrstu dubinske analize informacijske strukture koju nije moguće izvesti primjenom klasične formule - tko, što, kada, gdje, kako i zašto... Nakon što su ustanovljene potrebe subjekata, komunikacijski sistem pristupa pronalaženju odgovarajućih podataka i informacija. Tu je razlika od klasičnog modela još očitija, jer više nema „čekanja” da se informacija u neku ruku pojavi, dakle sistem više ne djeluje „informacijski reaktivno”, nego za podacima traga na planirani način, dakle djeluje „informacijski proaktivno”. To je način da se stvarno zadovolje informacijske potrebe samoupravljača. Tek tada nastupaju procesi selekcije, interpretacije i prezentacije. No i u tome znatno veči utjecaj imaju kriteriji potreba samih subjekata... No ispitivanjem informacijskih potreba, pronalaženjem odgovarajućih informacija, njihovom prezentacijom i dostavljanjem nisu još završeni svi poslovi što ih zahtijeva
30 V. Mićović, Suština i faktori podruštvljavanja sredstava informisanja u sistemu socijalističkog samoupravljanja, „Novinarstvo”, Beograd, br. 3-4, str. 3-4.
30