РТВ Теорија и пракса

Rezultati su pozitivni, ali će se prvi programi emitovati tek 1940. godine. U Francuskoj, međutim, još 1937. godine, izvesna pariska publika otvara eru luksuznog televizijskog gledaoca. Prilikom međunarodne izložbe prvi put su joj prikazane slike u četiri stotine pedeset pet redova. Sledeće godine, dok Sovjetska Rusija pravi svoje prve korake u javnosti, studio u ulici Grenel priprema program koji će se prikazati na sajmu u Limožu. Tada se vladinim dekretom određuju norme televizije u trajanju od tri godine. Iste, 1938. godine, poseta britanskih suverena je prilika da se otvore četiri javne sale za prikazivanje. Ako bismo hteli da zaokružimo stanje uoči drugog svetskog rata koje će usporiti pa i potpuno prekinuti napredak osme umetnosti, i to pogotovu u Evropi, mogli bismo da zaključimo da su Sjedinjene Države vrlo rano znatno odmakle, praćene Velikom Britanijom gde je još od 1936. godine oko dvadeset hiljada londonskih gledalaca pratilo redovne emisije. Lansiranje televizije datira od 1948. godine. Cak i u najbolje pripremljenim zemljama, tek ovaj datum označava pravi komercijalni početak. Oko 1950. godine francuska firma „Radio-Industrie” skuplja svoj kapital u cilju zamašne proizvodnje prijemnika; ona preuzima na sebe instaliranje studija u ulici Konjak-Že (Cognac-Jay). Sledeće godine prvi Pariski televizijski salon otkriva popularnu kiijentelu. Juna 1953. godine, na konferenciji u Stokholmu, Francuska dobija frekvencije za četrdeset pet odašiljača. Iste godine Pariski salon doživljava trijumf sa osam stotina devetnaest linija. U Sjedinjenim Državama tada naučnici iz kompanije „Bell Telephone” postižu prijem na četiri stotine kilometara od odašiljača. Na televiziju se, dakle, čekalo već dobrih deset godina kad je ona, u skoro svim krajevima sveta uzela pun zamah. Jedno objašnjava drugo: navalu široke publike ka stalnom spektaklu kod kuće. Kako se potrošači „pripremljeni” dugom reklamnom kampanjom bacaju na hvaljeni proizvod, kandidati za televizijske gledaoce jurišaju na kutiju sa slikama. Ali rezervisanost koju pojedinci nisu mogli sebi da nametnu, vladala je, na nivou proizvodnje, u svim zemljama u kojima je pre rata televizija bila samo u

98