РТВ Теорија и пракса

eksperimentalnoj fazi. U toj se situaciji nalazila većina nacija kontinentalne Evrope, dok je Velika Britanija - pa čak i Japan - kretala punim zamahom u nabavku materijala i osposobljavanje Ijudskog kadra. U Sjedinjenim Državama je naglo porastao broj nezavisnih stanica: Amerika je svugde organizovala „direktne spektakle”. Za razumevanje onoga što sledi nužno je razlikovati četiri područja ekspanzije: prvo engleskog jezika (SAD i Engleska), drugo - japansko, treće - uključuje SSSR i zemlje istočne Evrope (buduču „Interviziju”), četvrto se sastoji od veoma različitih nacija (te prema tome i jezika), kontinentalne Evrope (buduče „Evrovizije”) koja če, na inicijativu Francuske, postaviti most ka Velikoj Britaniji. Evropskoj publici je bilo nepoznato sve, ili skoro sve, o stvarnim mogućnostima osme umetnosti, a to će je ohrabriti u njenim iluzijama. U poređenju sa američkim auditorijem nas se nalazio u situaciji seoskog stanovništva u odnosu na gradsko. Važno je, uostalom, znati da je ono bilo prva „klijentela” evropske televizije. To je samo ponavljanje pojave koju su doživele Engleska i SAD. Ko je taj homo videns koji se upravo rodio? Francuski zavod za statistiku otkriva da je 1956. godine dvadeset šest odsto aparata bilo prodato manuelnim radnicima, pedeset i jedan pripadnicima srednjih klasa, a dvadeset tri stvarno imućnim slojevima. Sedamdeset odsto prijemnika kupuje (ili je bar kupovalo) stanovništvo prosečne ili nedovoljne kulture, nastanjeno u velikim urbanim centrima. Ovoj statistici su nepoznati podaci o seoskim sredinama. To je prirodno, jer je televizija do njih došla sa oko deset godina zakašnjenja. Da uporedimo ovo stanje sa prilikama u 1960. godini: kada je jedanaest odsto televizora pripadalo srednjim kadrovima u industriji i administraciji, dvadeset četiri zanatlijama i sitnim trgovcima, devet radnicima, devet penzionerima. Globalno uzev, pedeset tri odsto aparata ostaju svojina jedne kategorije „srednjeg” stanovništva. Rukovodeči kadrovi industrije i administracije dele šesnaest odsto (a tu treba uključiti i slobodne profesije); žene bez zanimanja predstavljaju devet odsto. Seosko stanovništvo se pojavljuje sa skromnom cifrom od četiri procenta. Ostaje neidentifikovanih šesnaest odsto. A šta je sa zaglupljivanjem koje bi, navodno, prouzrokovalo svakodnevno praćenje televizije? Postoje dva oprečna mišljenja: mali ekran übija svoje poklonike, deformiše građansku svest, otupljuje inteligenciju i intelektualnu radoznalost, remeti nervni

99