РТВ Теорија и пракса

sistem i to posebno kod dece. Odgovor na to Je: televizija je neuporedivo sredstvo informisanja. Ona objektivno prikazuje svakodnevnu stvarnost i može sem toga da podupre tradicionalna knjiska znanja, pa čak i da ih i zameni. Fiziološke posledice? Možda, ali one su neznatne i u svakom slučaju prolazne. Doći če generacija „vakdnisanih” televizijskih gledalaca. Svi se, međutim, slažu u tome da dečja publika zaslužuje više opreznosti. Treba uzeti u razmatranje temperament, stepen inteligencije i obrazovanja. Oni koji su ~za” navode jos kao vrhunski argument: čovek u svojim rukama drži idealni instrument „planetarizacije”, dakle mira. Postoji jedna oblast prema kojoj se može izmeriti uticaj televizije: to je oblast radija. Niko u Engleskoj ne sumnja u to da se opadanje snimljenog prijema objašnjava ekspanzijom kutije za slike koja je čak odvukla i deo publike trećeg programa, čije je slušanje opalo za oko dvadeset pet posto od 1952. do 1956. godine. Što se tiče takozvanih lakih radiofonskih emisija koje su otprilike na nivou srednjih televizijskih programa, i one su u opadanju. Italijani međutim izjavljuju da na slušanje „Trećeg prograraa” tek nešto malo utiče ekspanzija televizije. Čak se, navodno, od kraja 1956. godine do kraja 1957. godine broj stalnih slušalaca nešto i povećao. Komercijalni uspeh prijemnika sa ultrakratkim talasima? Prodato ih je osam stotina hiljada za dve godine... U Engleskoj, kao i u Italiji revnost „vernih” varira od emisije do emisije, ali uglavnom prednjače emisije koje spajaju korisno saprijatnim. Publiku koju je televizija otrgla od radija čine s jedne strane Ijubitelji lake muzike (što je prirodno, jer slika pruža dopunsku atrakciju) a s druge, jedan mali deo „kulturnog” .auditorija. Mali ekran privlači dakle „najneozbiljniju” publiku; nije li to zato što stvarno favorizuje intelektualnu nonšalantnost, da ne kažemo lenjost? I jesu li za to odgovorni svi televizijski programi? Svakako da ne. Uostalom, treba prihvatiti legitimnost oduševljenja jednim novim oblikom kulture. Koje je mišljenje „dezertera” o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu TV spektaklima? Neke pristalice novog izuma navode objektivnost informacije kao prvi razlog postojanja televizije; po njima bi „homo videns” bio informisan čovek. No, ne zaboravimo da su oni daleko od apsolutne većine. U stvari, televizijski gledaoci se dele u dva neprijateljska tabora: na prave gledaoce, Ijubitelje razonode i na zaljubljenike u informaciju. „Informisani” se brinu za sve, sa preciznošču, ako ne i sa strašću.

100