РТВ Теорија и пракса

Godine 1963. istoričar televizije se mora ograničiti na to da konstatuje da osma umetnost traži sebe kroz tehniku, da če čovek sutra nastajati kroz „čistu esenciju stvamosti” ako pristane da gleda s onu stranu svakodnevnih realnosti, makar bile senzacionalne, dvadeset i tri od dvadeset i četiri sata.*

BIBLIOGRAFIJA

Ž. Arbua i R. Pišar, Radio-televizija za Hrista, Pariz, 1959. P. Benua, Televizija, svet koji se otvara, Pariz, 1953. A. Brenkur, Televizija i njena obećanja, Pariz, 1960. M. Kasirer, Televizija u svetu, UNESKO, Pariz, 1954. Koen-Sea i P. Fužerola, Delovanje na čoveka: film i televizija, Pariz, 1961. Koen-Sea, Aktuelni problemi filma i vizuelne informacije, Pariz, 1960. D. Dejvis, Gramatika televizijske produkcije, London, 1960. E. Lalu, Novi pogledi na televiziju, Pariz, 1957. Ž. Keval i Ž. Tevno, T.V., Pariz, 1957. D. Rajsman, Usamljena gomila, Njujork, 1953. E. Sapir, Jezik, Njujork, 1949. H. Šelski, Razmišljanja o ulozi informacije u modemom društvu, kozerija na RTF pod pokroviteljstvom Medunarodnog radiofonskog univerziteta (neobjavljeno, 1959). G. Vej, Novine, poreklo, evolucija i uloga periodike, Pariz 1934. Treći program, njegovo tržište i njegova publika, BBC, London, 1957. Treći program i njegova publika, Rim, 1959. „Sveske za proučavanje radija i televizije, n°ll, Pariz.

Prevela s francuskog Ivanka Bogdanović

• Istorifa spekiakla (Histohe des speclacles), urednik Gi Dinror, Pariz, Galimar, 1965.

110