РТВ Теорија и пракса

Odet Aslan

UTICAJ RADIJA, FILMA I TELEVIZIJE NA DRAMATURGIJU, REŽIJU I GLUMU

STRUKTURA DELA

Pre rođenja filma, Carinik Ruso (Rousseau) je več bio sažeo vreme i prostor u Osveti ruske sirotice' (1889). Tristan Cara (Tristan Tzara) nije uzalud objavio nekoliko odlomaka 1929, u vreme kad su oni kojima je bilo stalo do dobro napravljenih komada, nerado gledali procvat podele na slike pre nego na činove. Teatar se trudio da se pridmži filmskoj formuli: kontinuitet sekvenci bez međučina, umesto tri ili četiri tradicionalna čina. Molba za žive Žaka Devala (Jacques Deval), Vreme jednog sna Lenormana (Lenormand), Dongu Tonka Žila Romena (Jules Romains) potvrđuju tu tendenciju. Jedinstvo vremena i mesta se raspada. U prvi mah panike, pozorište je prepustilo filmu spektakulamu stranu dekora, zatim ponovo preuzima režiju sa velikim spektaklom najbržim mogućim promenama. Igra se sa flash-back-om, kao na filmu, povratkom u prošlost U Aragonovom (Aragon) U podožju zida (izvodenom 1925), planovi - više nego prave scene - slede jedan za drugim van svake hronologije. Maramica od oblaka Tristana Care podeljena je u petnaest kratkih sekvenci, u kojima se praktikuju elementi skraćenja: jedno lice telefonira da bi najavilo svoj ulazak na scenu nekoliko trenutaka kasnije. Godine 1929, u Freneticima, Arman Salakru (Armand Salacrou) primenjuje vraćanje unazad, 1935. u Neznanki iz Arasa on pribegava i flash-back-u: sečanja jednog samrtnika pomeraju hronologiju. Recitator ili pripovedač javlja se ispred scene, u isto vreme kad se komentator čuje na ekranu. (Antoan je isprobao tu formulu znatno ranije, ali je ona bila loše primljena: u Misionaru

1 Drama Carinika Anri Rusoa Osveta ruske sirotice (La vengeance d’une orpheline russe) u prevodu Tvrtka Kulenovića i Želimira Oreškovića izvedena je premijerno 22. februara 1969. godine (na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, u režiji Želimira Oreškovića. (Prim. R.L.)

111