РТВ Теорија и пракса

na estetičku istinu dolazi posredstvom sasvim različitih simboličko-značenjskih mehanizama. Pošto je semantička, propozicijska istina oblik saznanja koji se več u primarnoj instanci naše veze sa porukom razotkriva kao logički dostupno saznanje o zbivanju, a u slučaju estetičke komunikacije istina se poima tek na instanci metaforički posredovanog poimanja Ijudske stvarnosti onda je jasno da su »logike« tih istina različite, Međutim baš kao Sto je stvarnost nedeljiva, tako i te istine - umetnička i propozicijska, izdvojene kao posebni aspekt saznanja, ne samo da se međusobno dodiruju, već se, u krajnjem izrazu i poistovećuju kao saznajno-apstraktni pandan različitih sfera Ijudskog iskustva. Jer, i jedna i druga se stiču kao simbolički posredovano saznanje; a tamo gde su simboli u primeni, gde je »simbolička distanca« izvedena do kraja i stvarnost je prevedena, iz svoje faktičke, empirijske egzistencije, u svoju simboličku varijantu; bez toga se neki aspekti te stvarnosti ne bi mogli ni spoznati ni posredovati. Samim tim jasno je da je svaki proces simboličko-značenjskog nadrastanja stvarnosti istovremeno i proces apstrahovanja te stvarnosti, a proces apstrahovanja je podređen zakonima logičkog poimanja sveta, bez obzira da li je ta stvarnost preoblikovana sredstvima diskurzivne logike ili logikom osmišljenih (čulnih) formi koje se rađaju tako što »iz svakog svog čulnog doživljaja neposredno i nesvesno apstrahujemo neku formu, pa nju upotrebljavamo za poimanje toga iskustva kao celine, kao .stvari*«. 13 Svaka tako apstrahovana forma dakle, stiče određeno značenje, označava u Ijudskom životnom iskustvu artikulisano osečanje, a forma u kojoj je to osečanje izraženo, postaje sredstvo njegovog logičkog poimanja. Tako, iz obilja čulnih doživjaja izvedene i apstrahovane forme - prezentacioni simboli počinju da kidaju mehaničku spregu sa pojavama predstavljenim u njima i postaju forme poimanja iskustava koja se nikako drugačije, osim umetničkim simbolima, ne mogu pojmiti, odnosno saopštiti. A čim smo stigli do nivoa simboličkog označavanja afektivno-emocionalnog iskustva (doslovno-logičkim sredstvima neizrecive stvarnosti), mi smo bar metaforički, i u predvorju umetničke istine, u sferi estetičkih poruka. Jer, »istina je tako prisno povezana sa simbolikom (a ova sa logičko-apstraktnim poimanjem iskustava, pojava - T.Đ.) da, ako razaberemo dva korenito različita tipa simboličkog izražavanja, mi sasvim logično treba da potražimo i dva različita načina istine; a ukoliko su oba ta simbolička oblika dovoijno racionalna, mora

13 Ibidem, str. 152.

167