РТВ Теорија и пракса

da postoji mogučnost da se i oba smisla istine definišu, 14 Tako bi smisao diskurzivnim jezičkim formama posredovanog saznanja, istine, bio da nam posreduje tok logičkog saznanja, intelektualni smisao iskustva stečenog u dodiru sa stvarnošču koju praksom preobražavamo. I, obratno, smisao umetničke istine bio bi đa se njenim posredstvom, umesto logičkog, praktičnog iskustva, pojmi logika čulnih manifestacija, iskust\'o stečeno u sferi »u kojoj_čulne i slikovne konstrukcije imaju presudnu ulogu« u načinu doživljavanja Ijudske st\ arnosti. Rečeno je da se propozicijska istina formira na podlozi informativnih činjenica koje su autentičan, doslovan, logičko-apstraktan iskaz činjenica realne stvarnosti; u strukturi tako formiranih poruka iz činjeničkog konteksta izvedeni su i doslovni smisao poruke i njeno racionalno jezgro - istina. Ali, ako je reč o estetičkim porukama, porukam'a koje se organizuju na podlozi čulnih slika tj. simbolike kojom se u procesu komunikacije sa u njoj predstavljenom stvarnošču a priori aktiviraju mehanizmi čulno-perceptivnog uvida, pa tek onda logičko-intelektualnog poniranja u strukturu te stvarnosti, onda se umetnička istina mora vrlo posredno ispitati. Naime, svaki dodir sa stvarnošču u praksi duhovnog ovladavanja njom, osim čisto logičko-informativnih uvida u svet pojava i procesa, donosi i odgovarajuče emocionalno-čulne efekte koji se opet snagom sopstvene organizacije, probijaju do nivoa logičko-apstraktnog odziva na tok realnih događaja i u njima stečenog iskustva; zbog toga je svaki takav misaono uobličen odziv na činjeničku datost istovremeno i logičko-intelektualan i intuitivno-emocionalan po svom poreklu. Ukoliko bismo ta dva toka jednog jedinstvenog intelektualno-intuitivnog kompleksa raščlanjavali, to bi bilo moguče učiniti jedino pozivajuči se na razlike koje postoje u načinu njegovog simboličkog ospoljavanja, izražavanja. Čim se radi čisto praktične, racionalne komunikacije, naša iskustva sa stvarnošču uobličavaju verbalno-logičkim prenosnicima smisla - rečima, pojmovima - onda smo svakako u prisustvu intelektualne istine koju saopštavamo njoj odgovarajučim simboličkim sredstvima. I obratno, čim smo u dodiru sa iskustvima koja stičemo preko simbohke koja je sva u funkciji čulno-perceptivnih ili afektivno-emocionalnih ekspresija, onda smo svakako u domenu estetičkim porukama odgovarajučeg načina eksponiranja ideja, istine. I kako se u ovom drugom slučaju to otelotvorenje ideja, logičko-

'■* Ibidem, str. 362.

168