РТВ Теорија и пракса

omoguće dalji rad kao vesniku novog života. Ona je, takođe, bila i orađe u borbi za suzbijanje ucenjivanja tadašnjih kolonijalista. Dugo če nigerijska televizija nastaviti da igra važnu ulogu u razvoju zemlje. Sama činjenicca što možete prepoznati lica koja vam se obraćaju preko ekrana, što se pojavi vaš prijatelj ili sused, je bila dovoljna za popularnost televizije već 1959. godine. To što su Ijudi mogli da vide događaje onako kako su se odvijali u tadašnjoj Zapadnoj Nigeriji (iako je domet televizije bio ograničen) doprinelo je da se televizija brzo prihvati. Bilo je to u vreme kada je postojalo malo škola u odnosu na broj stanovnika. Preko 90% Nigerijaca nije znalo da čita i piše. Oni su morali da se oslanjaju na međusobno prenošenje informacija da bi bili obavešteni. Mali broj povlaščenih mogao je da koristi televiziju, a one oblasti koje su imale privilegiju da organizuju „centre za javno gledanje” uvidele su da televizija ima veču uticajnu moč nego što je samo pridobijanje glasova, što je u početku bio cilj. Ona je plenila pažnju. Političari koji su u parlamentu vodili kampanju protiv televizije tvrdeči da ona nije poželjno sredstvo i da je ne treba uvoditi, i sami su je u to vreme koristili u svojoj izbomoj kampanji. Od 1959. do otprilike 1962. godine, pojavile su se četiri televizijske stanice u Nigeriji, Tri su pripadale regionalnim vladama, a jedna federalnoj. Regionalne vlade su imale zadatak da koriste teieviziju za obaveštavanje gledalaca o svojim aktivnostima, o tome kako narod treba da se pridraži razvoju i opštem progresu svog kraja. Federalna televizija je trebalo da izveštava o aktivnostima centralne vlade (od koje su regionalne stanice dobijale sredstva). Televizija je imala teškoča, jer se oslanjala isključivo na političke vlade da bi se održala. Ona se stalno Ijuljala na političkom brodu zemlje u vreme kada su tri regionalna sistema vlasti bila zamenjena podelom na 19 država sa federalnom fladom koja je zadržala čvrstu kontrolu sve do danas. Kao i u ranijim strakturama televizijskih emisija, regionalne vlade su održavale tesnu vezu sa televizijskim kučama. Isti modus operandi preneo se na 19 država sve dok se nije ustanovila Uprava nigerijske televizije, aprila 1977. godine. Politički događaji u zemlji u periodu između 1959. i 1964. odrazili su se i na rad televizije, Zahtev za „potpunom nezavisnosti”, potreba za informacijama iz naroda, potreba da se Ijudi povežu sa nacionalnim težnjama i nepokolebljivim duhom „jedinstva u razlikama” doveli su do potpunog oslobađanja od inostranog učešča u vođenju televizijskih

19