РТВ Теорија и пракса

TELEVIZIJA

Milan Topolovački

TELEVIZIJSKI ZAPIS

Kroz dugo vreme i beskrajni prostor, od prvog antičkog glasnika koji je, iznemogao od trčanja, doneo na kraljevski dvor radosnu vest o slavnoj pobedi svoga vladara, pa sve do današnjih dana i odlaska prvih Ijudi na mesec, pračenih budnim pogledima televizijskih kamera, informativni zapis je bio i ostao stvama potreba življenja mnogobrojnog, a toliko znatiželjnog auditorija. I u tom nedogledu minulih vekova i smenjivanju događaja u okovima najrazličitijih kataklizmi informativni zapis je ropski i kontinuirano sledio volju vlasti i ispisivvao „logiku” politike te na taj način, hraneći nezasitnu radoznalost neobaveštene mase, postao neophodnost bitisanja čitavog čovečanstva. Od prvobitnog zapisa uklesanog na leđima krečnjačke pećine, od ruku našeg praoca-novinarskog pretka, pa sve do naših dana (pojave novina, radija i televizije) informativni zapis je postao neminovnost u kompletnosti Ijudskog duha kompleksnost socijalno-političkog društvenog biča. I antički glasnik i prvi putopisac i prvi pranovinar trudili su se da u metodu svojih zapisa (deskribično i metaforično!) kod čitalaca, odn, slušalaca, izazovu percepciju slike određenog sadržaja (događaja). I ta želja za što uverljivijom i plastičnijom informacijom porodila je (nakon toliko vekova tehničkog i tehnološkog napredovanja sredstava informisanja) prvu sliku (tj. dokument!) kao materijalni dokaz; sredstvo svome metaforičnom saopštavanju vesti - događaja, reprodukovanje nečijeg i nekakvog kazivanja, razlaganja i dokazivanja. Ta prva deskripcija, odnosno prvi novinarski zapis u osnovi svoje sugestije, a na principima asocijacija (iskustvenog i kombinatornog) imala je za cilj da pokrene maštu čitaiaca ka objektivnoj okolini i da u sebi izgradi (dakle percepira) i rekonstruiše pominjani događaj, u konturama imaginarne siike, kao kombinacije isečaka iz života, okoline, istorije, mita - u onolikoj realnosti slike u kolikoj je meri taj čitalac (kulturno-

67